Vrlo pucan artikal of Uvazeno Sejha Nasiruddina Albanija ra uvezi tekfira i onih koji proglasavu muslimane kafirima. Ovo muslimani trebaju da stvarno nauce zbog toga sto ovakvih ljudi ima mnogo i njihva fitna vodi umet u propast. Nije cilj sljediti nase strasti i osjecaje nego stjecanje znanja je vise vazno. Ucenje od uvazenih alima je takoder vazno. Dosta ima malih ribica koje se pojavljuju i svi se smatraju sejhovima. Kao sto jedan ashab rekao "ova vjera je znanje zato pazi od koga svoje znanje uzimate".
Allah zna najbolje
Među stvarima čiji će spomen i citat donijeti dobrobit je da sam se sreo sa nekima od onih koji su bili sa Jamâ’at ut-Takfir pa ih je Allâh Svemogući i Svevišnji uputio. Pa sam im rekao: “Proglasili ste neke vladare kâfirima, ali šta vas je navelo da protekfirite imâme mesdžida i one koji drže hutbe i mujezine mesdžida i one koji paze na mesdžide? I šta vas je navelo da proglasite kâfirima učitelje Šerijata u školama i na drugim mjestima?“
Oni su odgovorili: ”Zato što su bili sretni i zadovoljni odlukama vladara koji su sudili suprotno onome što je Allâh objavio.”
Ja kažem: ”Ako je ovo zadovoljstvo suda suprotnog onome što je Allâh objavio bilo zadovoljstvo u srcu, onda bi u ovom slučaju kufr akcije (radnje) postao kufr u vjerovanju! Zato, koji god vladar ne sudi po onome što je Allâh objavio, i smatra i vjeruje da je ovaj sud prikladan za ovo vrijeme a da sud Šerijata čiji je izvor Qur’an i Sunnet nije prikladan, onda nema sumnje da je kufr ovog vladara kufr u vjerovanju a ne samo kufr akcije!”
Onda sam im rekao: “A vi, prije svega, nećete biti u mogućnosti donijeti sud o svakom vladaru koji sudi po zapadnjačkim zakonima kufra, ili o većini njih, na taj način da bi oni, ako bi bili upitani o sudu suprotnom onome što je Alläh objavio, rekli: ”Zato što je suđenje po ovim stranim zakonima istina i ispravno za vrijeme u kojem se nalazimo! I da nije dozvoljeno suditi zakonima Islâma!” Jer ako bi to rekli, onda bi postali istinski kâfiri, bez sumnje i oklijevanja.“
”I kada pogledamo na narod – među kojima ima učenjaka i pravednih ljudi i drugih – kako i njih proglašavate kâfirima samo zato što žive pod sudom koji obuhvata njih kao što obuhvata i vas! A vi njih proglašavate kâfirima i otpadnicima. I onda, tražeći opravdanje za sebe, kažete: Protiviti se Šerijatu samo radnjom ne znači da takvu osobu treba proglasiti otpadnikom?!
A ovo je ista stvar koju i drugi pored vas govore, s tim da vi idete dalje, i bez ikakvog opravdanja i prava ih proglašavate kâfirima!!!
Stvar koja čini njihovu grešku očiglednom i otkriva njihovu zabludu je kada ih se pita: ”Kada se može suditi protiv muslimana koji svjedoči da niko mimo Allâha nema pravo da bude obožavan i da je Muhammed Njegov Poslanik i koji klanja da je postao otpadnik? Da li je jedan slučaj suda mimo onoga što je Allâh objavio dovoljan? Ili je li neophodno da on objavi da je postao otpadnik?
Uistinu, oni ne znaju odgovor na ovo! I neće nikad dokučiti ono što je ispravno! Mi smo onda prisiljeni da im navedemo slijedeći primjer.
Pa kažemo: Vladar sudi po Šerijatu, ovo je njegova navika i dio njegovog sistema. Ipak, u određenom sudu je pogriješio i donio odluku koja se protivi Šerijatu, što znači da je sudio u korist ugnjetača i nije dao povoljan sud onome koji je ugnjetavan. Ovaj vladar je sigurno sudio suprotno od onoga što je Allâh objavio. Pa da li biste rekli da je uznevjerovao kufrom otpadništva?
Oni će odgovoriti: Ne, jer se ovo desilo samo jednom.
Onda mi kažemo: Ako bi se isto ponovilo drugi put, ili drugi sud koji se protivio Šerijatu, da li je uznevjerovao?
Onda im ponovimo: Tri puta! Četiri puta! Kada ćete reći da je uznevjerovao? Oni neće biti u stanju da stave granicu na broj odluka koje se protive Šerijatu, pa ga onda ne smiju ni proglasiti nevjernikom radi njih!! Dok bi mogli uraditi suprotno kada bi se za ovog vladara znalo od njegovog prvog suda da je više volio suditi mimo onoga što je Allâh objavio, smatrajući to zakonitim a osuđivajući Šerijat. Sud otpadništva u ovom slučaju na njemu može ispravno biti primjenjen već prvi put kada se usprotivio Šerijatu.
I ponovo, u suprotnoj situaciji, ako bi primjećivali kod ovog vladara mnoge odluke o raznim stvarima u kojima se protivio Šerijatu i kada bi ga pitali: ”Zašto si sudio mimo onoga što je Allâh Svemogući i Svevišnji objavio?” Ako bi on odgovorio ”Bojao sam se za sebe!” ili ”Bio sam plaćen” na primjer, onda je ovo veće zlo od prvog primjera (prvog primjera vladara navedenog gore). Ali usprkos ovome ga ne smijemo proglasiti kâfirom sve dok ne učini poznatim da u svom srcu ne smatra ispravnim ili prikladnim sud po onome što je Allâh Svemogući i Svevišnji objavio. U takvoj situaciji bi mogli reći da je kâfir kufra otpadništva.