Recent Posts

Saturday, August 8, 2009

On po vladarevom zakonu/dinu nije mogao da uzme kao roba brata svoga, ali je mogao Allahovim dopuštenjem!“ (Jusuf, 76.)

Jusuf a.s.

U "Taberijinom tefsiru", 7/259., stoji slijedeće: "On po vladarevom dinu nije mogao da uzme kao roba brata svoga, ali je mogao Allahovim dopuštenjem" tj. Jusuf a.s., nije mogao uzeti svoga brata od njih, po vladarevom zakonu, sudu i pokornosti, jer takva kazna i sud nije postojala kod tog vladara tj. da se neki čovjek zarobljava zbog krađe.

Jusuf a.s., po dinu i zakonu vladara svoje zemlje, nije mogao uzeti brata svoga – osim uz Allahovu dž.š., volju i spletku (kejd), kojoj ga On poduči, sve dok mu ne predade onoga kod koga je posuda nađena – a na osnovu njihove presude nad njime, što su i sami prihvatili. Slično ovome kažu i ostali učenjaci te'evila.

Hasan b. Jahja nam je pričao da ga je obavijestio Abdurrezzak od Ma'amera koji kaže da je do njega, po pitanju ajeta: "On po vladarevom dinu nije mogao da uzme kao roba brata svoga" – stiglo slijedeće: Vladareva kazna je bila takva da onaj ko ukrade biva duplo kažnjen.

Pričao nam je Ibnu Humejd, a on od Selemeh, a on od Ibnu Ishaka, po pitanju ajeta: "On po vladarevom dinu nije mogao da uzme kao roba brata svoga" tj. nepravedno, ali je Allah dž.š., omogućio "kejd/spletku" Jusufu, kako bi sebi pribavio brata svoga!

Pričao nam je Junus, a on od Ibnu Vehba, a on od Ibnu Zejda, po pitanju ajeta: "On po vladarevom dinu nije mogao da uzme kao roba brata svoga" tj. po vladarevu zakonu nisi mogao zarobiti lopova zbog krađe, ali je, po sudu poslanika Ja'akuba i njegovih sinova, bila kazna za lopova - ropstvo.

U "Tefsiru Ibnu Kesira" rhm., 2/638., stoji slijedeće: "On po vladarevom dinu nije mogao da uzme kao roba brata svoga" tj. Allah dž.š., mu je omogućio da mu se braća prihvate onoga čega su se inače i pridržavali, a Jusuf a.s., je dobro znao da je to od njihova zakona, zbog čega ga Allah dž.š., i hvali: "Mi na visoke stupnje, koga Mi hoćemo, uzdižemo".

U "Kurtubijevom tefsiru", 9/199., stoji slijedeće: "Katade kaže: Sud i zakon vladara (za lopova), su bile batine i duplo viša kazna, ali je Allah dž.š., htio, da se preko njihovih jezika sprovede zakon Benu Isra'ila!"

U tefsiru "Fethul-Kadir", 3/43., stoji slijedeće: "Ovaj ajet je dokaz dozvoljenosti postizanja ispravnog cilja putem nečega što bi na prvi pogled izgledalo kao hila/varka, i mekida/spletka, ako takav postupak nije u suprotnosti sa postojećim zakonom. On po vladarevom dinu nije mogao da uzme kao roba brata svoga" tj. Jusuf a.s., nije mogao uzeti Benjamina po vladarevom dinu/pravosuđu tj. po tadašnjem šeri'atu/zakonu vladara Egipta, jer se njegov din i sud ogledao u batinama za lopova, i duplo veću novčanu globu – a ne ropstvo, koji je bio zakon Ja'akuba a.s., i njegov šeri'at. Rezultat svega toga je taj da Jusuf a.s., nije bio u stanju sprovesti zakon Ja'akuba a.s., nad svojim bratom, s obzirom da je bio u suprotnosti sa zakonom kralja, i njegovim šeri'atom – da mu Allah dž.š., u tome nije pomogao, odredio i želio – sve dok nije pronašao način putem kojeg bi se domogao svoga brata, a to je ono što su njegova braća svojim jezicima izjavila tj. kazna za lopova je ropstvo – tako da je ova njihova izjava ta koja je izrečena uz Allahovu dž.š., volju i plan, i ono je značenje ajeta: "...ali je mogao Allahovim dopuštenjem" tj. nakon Njegove volje, dozvole i želje. Ova rečenica tj.: "On po vladarevom dinu nije mogao da uzme kao roba brata svoga" – je obrazloženje varci koju je Allah dž.š., omogućio Jusufu a.s., i ovo je tefsir i pojašnjenje njena značenja!"

U "Begavijinom tefsiru", 1/261., stoji slijedeće: "Jusuf a.s., nije mogao zadržati kod sebe svoga brata – po vladarevu zakonu – da mu Mi nismo spletku omogućili, uz samilost našu, sve dok nije iznašao način za ostvarenje naumljenog cilja tj. putem onoga što su braća svojim jezicima rekla da je kazna za lopova – ropstvo, tako da je Jusuf a.s., ispunio svoj cilj, uz Allahovu dž.š., volju!"

U "Bejdavijinom tefsiru", 1/301., stoji slijedeće: "On po vladarevom dinu nije mogao da uzme kao roba brata svoga" tj. po zakonu kralja Egipta, jer je njegov din i zakon bio – batina, i dupla kazna shodno onome što je ukrađeno, dok ropstvo nije postojalo kao kazna, tako da se u tome ogleda bliže pojašnjenje riječi "kejd/spletka"."

U tefsiru "Ebu Su'uda", 4/296., stoji slijedeće: "Mi poučismo Jusufa da tako varku izvede" – tj. učinismo i isplanirasmo kako bi svoj naum i cilj ostvario, uz neophodne uvodne postupke i radnje (mukaddimat), koje je redom odradio poput ubacivanja posude i svega što je za tim uslijedilo. "On po vladarevom dinu nije mogao da uzme kao roba brata svoga" - kao da je dat odgovor na pitanje: "Zbog čega je uradio to? Zbog toga što po vladarevom dinu nije mogao kao roba uzeti brata svoga zbog onoga što je učinio!"

U tefsiru "Dželalejn", 1/314., stoji slijedeće: "Zakon egipatskog kralja, po pitanju lopova, je bio: batina, i dupla novčana kazna shodno ukradenoj stvari, a ne ropstvo!"

U tefsiru "el-Vedžiz", od el-Vahidija, 1/555., stoji slijedeće: "Po običaju kralja Egipta - sud i kazna za lopova su batine, i dupla novčana kazna, shodno ukradenoj stvari. Jusuf a.s., nije mogao kod sebe zadržati svoga brata – po vladarevu zakonu, sve dok mu Allah dž.š., nije ukazao na spletku/kejd, tako da iznađe načina ka ostvarenju svoga cilja tj. putem onoga što su Jusufova braća izjavila da je kazna za lopova – ropstvo!"

U tefsiru "el-Derr el-Mensur", 4/561., stoji:"U vladarevu dinu i zakonu u osnovi nije postojala nikakva kazna za krađu, ali je Allah dž.š., napravio spletku Jusufovom bratu, sve dok ne rekoše ono što rekoše, za šta ih Jusuf a.s., i uhvati; nije po dinu kralja to učinio!"

U "Nesefijevom tefsiru", 2/199.,stoji slijedeće: "Mi poučismo Jusufa kako varku da izvede – jer on po vladarevom dinu i zakonu nije mogao to uraditi, zato što je kazna za lopova, po kraljevoj vjeri, bila duplo veća, i to shodno ukradenoj stvari, a ne ropstvo."

U tefsiru "Zadul-Mesir", 4/261., stoji slijedeće: "Rečenica - kraljev din - se može razumjeti na dva načina:

1. Kraljev din je - vlast/sultan, kako nam to prenosi 'Avfi od Ibnu Abbasa r.a..

2. Kraljev din je - sudstvo/kada' – jer se kraljev sud/kazna, za lopova, ogledao u batinama, i novčanoj kazni. Ovo se bilježi od Ebu Saliha, a on od Ibnu Abbasa r.a..

Pojašnjenje: Kada bi Jusuf a.s., nad svojim bratom sproveo kraljevu kaznu – ne bi ga onda mogao zadržati kod sebe, jer se kraljeva kazna ogledala samo u novčanoj kazni i batinama.

Allah dž.š., je dao da Jusufova braća kažu da je kazna za lopova ropstvo – tako da se u tome ogledala i spletka Jusufova a.s., kako bi ostvario svoj cilj, uz Allahovu dž.š., volju!"

U djelu "Tezkiretul-Erib fi Tefsiril-Garib", 1/266., stoji slijedeće: "On po vladarevom dinu nije mogao da uzme kao roba brata svoga" tj. po vladarevom sudstvu, jer se zakon tadašnjeg vladara ogledao samo u batinama i novčanoj globi, pa je Allah dž.š., učinio da braća spomenu propis svoga mjesta – kako bi Jusuf a.s., mogao uzeti svoga brata!"

U tefsiru "el-Tahrir vel-Tenvir", 1/37., stoji slijedeće: "On po vladarevom dinu nije mogao da uzme kao roba brata svoga" tj. po zakonu/šeri'atu - faraona, što nam ukazuje na to da zakonik/šeri'at Kopta nije dozvoljavao zarobljavanje lopova".

Šejhul-Islam Ibnu Tejmijje rhm., kako to stoji u djelu "el-Fetava el-Kubra", 6/125., kaže slijedeće: "Jusuf a.s., nije bio u stanju uzeti svoga brata po dinu/zakonu vladara Egipta, jer po njegovom dinu/zakonu nije bilo načina na koji bi on to mogao izvesti; osim uz Allahovu dž.š., volju tj. ako Allah dž.š., to bude htio – uzeće ga na neki drugi način, ili će mu Allah dž.š., omogućiti neki drugi sebeb, na način da ga uzme sebi i po nekom drugom vladarevu zakonu - kao što je slučaj zarobljavanja zbog nekih drugih prijestupa! Ako se sa kejdom/spletkom ukazuje na djelo kojim Allah dž.š., olakšava svome robu vjerniku, potlačenom, onome koji se na Allaha dž.š., oslanja - načine i metode pomoću kojih može ostvariti svoj cilj osvete prema nasilniku i sl. – ovakvo što se neće smatrati fikhskim hilama/pravnim prevarama."

Šejhul-Islam Ibnu Tejmijje rhm., u djelu "Ka'ida fil-Mehabbeh", str. 46., kaže slijedeće: "Vladar Jusufov je bio faraon, i on je živio prije Musaovog faraona. Riječ faraon je ime za koptskog vladara Egipta, i to je zajednička imenica za vladara kao što je slučaj sa Kajsarom, Kisrom, Nedžašijem itd.."

Imam Ibnul-Kajjim el-Dževzijjeh, rhm., u djelu: "Igasetul-Lehfan fi Mesajidiš-Šejtan", 1/572-579., kaže slijedeće:

Allah dž.š., kaže: "...Mi poučismo Jusufa da tako varku izvede. On po vladarevom dinu nije mogao da uzme kao roba brata svoga, ali je mogao Allahovim dopuštenjem. Mi uzvisujemo onoga koga Mi hoćemo, a nad svakim znalcem - ima još znaniji!" (Jusuf: 76.)

Allah dž.š., kaže: "Oni se služe spletkama & a Ja ih uništavam!" (el-Tarik: 15-16)

Poglavlje: Ako smo navedeno spoznali, onda nema ništa s*!*!*!*!og (la iškale), u tome da je dozvoljeno čovjeku da ispolji određene riječi ili djelo – ako je sa tim postupkom imao dobru namjeru i cilj (maksuduhu bihi maksudun salih), pa makar njegova vanjština i ne ukazivala direktno na njegovu namjeru – ako se u tome nalazi vjerski interes (maslaha dinijja), poput:

• Otklanjanja nasilja od sebe.
• Otklanjanja nasilja od drugog.
• Obaranja spletke i varke koja je haram!

Ono što je zabranjeno jeste to da neki čovjek ima za cilj svojim pravnim ugovorima ostvariti ono što Allah dž.š., nije propisao, a ni Njegov Poslanik, postajući tako jednim od onih koji nastoje varati Allaha, praveći spletke Njegovoj vjeri, postavljajući zamke Njegovom šeri'atu. Cilj ovakve osobe jeste korišćenje hilom radi postizanja nečega što su Allah dž.š., i Njegov Poslanik s.a.w.s., zabranili, ili pak korišćenje hilom radi obaranja određene obaveze!

Ovakva osoba je sušta suprotnost prvospomenutoj osobi. Cilj prve osobe je nastojanje i rad na ostvarenju Allahove dž.š., vjere i dina, i spriječavanje grijeha i griješenja prema Njemu, kao i otklanjanje izvjesnog nasilja, ili određenog munkera. Ovo je jedno, dok je prethodni slučaj nešto sasvim drugo!"

Imam Ibnul-Kajjim el-Dževzijjeh, rhm., u djelu "Igasetul-Lehfan fi Mesajidiš-Šejtan", 2/118., kao i u djelu "I'lamul-Muvekki'in", 3/220., kaže slijedeće: "Jusuf a.s., je bio pravedan, i nije kažnjavao ljude bez dokaza. Braća Jusufova su se mogla osloboditi i na taj način da su rekli: "kazna je za onoga ko je ukrao ono što je kazna po vašem dinu/zakonu" – a din/zakon za lopova, kod vladara Egipta, su batine, i naplata duplo skuplje cijene shodno ukradenoj robi. Da su takvu kaznu tražili - Jusuf a.s., ih ne bi mogao prisiliti na ono na što nije prisiljavao ni ostale, pa zbog toga Allah dž.š., kaže: "...Mi poučismo Jusufa da tako varku izvede. On po vladarevom dinu nije mogao da uzme kao roba brata svoga, ali je mogao Allahovim dopuštenjem. Mi uzvisujemo onoga koga Mi hoćemo, a nad svakim znalcem ima još znaniji." tj. Jusuf a.s., nije mogao uzeti brata svoga po dinu/zakonu kralja Egipta, jer takvo što nije ni postojalo u njegovom zakonu."

Hafiz Ibnu Kesir rhm., u svom djelu "el-Bidaje vel-Nihaje", 1/213., kaže slijedeće: "Da braća Jusufova nisu priznala to da je kazna za ukradenu robu ropstvo samog kradljivca – Jusuf a.s., ne bi bio u stanju uzeti ga od njih, shodno politici/sijasi kralja Egipta – ali je mogao to učiniti Allahovom voljom i dopuštenjem. Mi uzvisujemo onoga koga Mi hoćemo, a nad svakim znalcem ima još znavaniji. Jusuf a.s., je bio pametniji od njih, razumniji, odlučniji, i uradio je to što je uradio shodno Allahovoj odredbi, jer se u tom postupku krila ogromna korist poput dolaska njegova oca, i njegova naroda njemu u okrilje."

No comments:

Post a Comment

Note: Only a member of this blog may post a comment.