Recent Posts

Saturday, August 8, 2009

Pretjerani tekfir nije selefizam

Pripremio:Harmin Suljić

U posljednje vrijeme se želi napraviti uska veza meðu tekfirijama i selefijama meðutim onome ko je na jasnom sam sa sobom i sa Allahovom vjerom poznato je da se ispravna teorija selefizma gradi na stavovima pethodnika od ashaba, ridvanullahu alejhim, i njihovom slijeđenju u ispravnom shvatanju Kur'ana i sunneta. Selefije su tokom historije i u svim vremenima po svojim obilježjima bili od ehlu sunneta i džemata, ehlul hadisi i ehlu sunneti. Oduvijek su predstavljali svetionik ummetu, štit od nasrtaja i napada smutnji i uragana koji su navaljivali na ovu vjeru. Od prvih selefa su ashabi Allahovog Poslanika salallahu te'ala alejhi ve selem zatim njihovi sljedbenici meðu koje se prvi ubrajaju četverica imama Ebu Hanife, Malik, Šafija i Ahmed i svi oni koji su koračali njihovim stazama kao što su Buharija i Muslim.

Nakon njih tu se moraju spomenuti istaknuti nosioci zastafe selefizma kao što je Ibn Tejmijje, Ibnul Kajjim, Ibn Kesir, Eš Ševkani, Muhammed b. Abdul Vehhab i mnogi drugi. U našem vremenu su to bili Ibn Usejmin, Nasiruddin El Albani, Ibn Baz i mnogi drugi Allah im se smilovao. Oni su se oslonjali na Kur'an i sunnet slijedeći ih a ne povodeći se za novotarijama. Njihov slogan u vjeri je bio: Ako je hadis valjan on je moj mezheb. Selefije se ubrajaju u spašenu skupinu jer ih je Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem tako opisao da su to oni koji su na onome na čemu je on i njegovi ashabi. Oni su štitili vjeru od zastranjelih sekti i onih koji su htjeli da izmijene njen lični opis. Selefije su uvijek otkrivale bolesti i bakcile koje su ubacivale sekte koje su sebe pripisivale islamu a islam je čist od njih s' ciljem da se bakterija ili bolest proširi u tijelu ummeta čime će oslabiti a onda će biti lahko takvo tijelo dokrajčiti. Kako se onda može dopustiti današnjem medijskom svijetu da napravi paralelu istovjetnosti meðu selefizmom i tekfirom? Kao se može napraviti spoj izmeðu istine i laži? Kako može neko imati pravo da spoji sljedbenike istine sa sljedbenicima strasti? Kako može neko imati pravo da kaže da su tekfirije nove generecije prethodnika meðu selefima? Da li je moguće spojiti dan i noć? Da li je moguće spojiti svjetlost i tamu? Zar da zlikovce učinimo muslimanima, šta je vama kako prosuðujete? (El Qalem, 35 – 36)

Selefije nikoga ne proglašavaju nevjernikom od sljedbenika Kible radi grijeha osim onoga kojeg smatra halalom. Dok se tekfirije okreću prema svakome onome ko nosi zastavu islama i dave LA ILAHE ILLALLAH, smatrajući i proglašavajući ga nevjernikom. Selefije zastupaju stav da se nije dopušteno pobuniti protiv vladara muslimana makar ne bio pravedan. Nije ga dopušteno proklinjati niti mu odbijati pokornost osim u onome što zabranjeno. Nego će se moliti da ga Allah uputi i popravi njegovo i naše stanje. Allah subhanehu ve te'ala kaže: O vi koji vjerujete, pokoravajte se Allahu, Njegovu poslaniku i vašim pretpostavljenima. (En Nisa, 59)

Put selefija je put Allahovog Poslanika salallahu te'ala alejhi ve selem i njegovih ashaba i njihovih sljedbenika od tabiina koji su ih slijedili u dobru. Slijeðenje njihovog pravca je uputa a odstupanje je sigurna zabluda. Koga Allah pravedno ostavi u zabludi niko ga mimo Allaha neće izvesti na Pravi put. Onaj ko se suprostavi Poslaniku nakon što mu je jasno pokazana uputa i ko bude slijedio neki drugi put a ne put vjernika ostavit ćemo mu da slijedi ono što je uzeo za sebe a onda ćemo ga odvesti u džehennem a loše li je on boravište. (En Nisa, 115)
Selefije se drže ovog menhadža, oslanjaju se na Kur'an i sunnet. Jasno je da onaj ko čita riječi Uzvišenog: Onaj ko ubije namjerno vjernika njegova kazna je džehennnem a u njemu če ostati vječno. Nad njim je Allahova srdžba, On ga je prokleo i pripremio mu bolnu patnju. Zna da je haram nasrnuti na brata muslimana vjernika. Meðutim tekfirije ne smatraju ništa svetim nego sebi dopuštaju da nasrnu na imetak, čast, ugled pa i krv muslimana. Zašto je to tako? Zato što oni, kada čitaju ovaj ajet i njemu slične, on ne prelazi njihova grla. Selefije znaju da kada Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem kaže: Nije dopušteno proliti krv muslimana, koji svjedoči la ilahe illallah Muhammedun resululllah, osim u tri slučaja: oženjenom bludniku, onome ko ubije i otpadniku od vjere onome ko se odvoji od džemata. (Sahihul Buhari, 12 / 201, Fethul Bari)

Selefije se takoðer drže riječi Allahovog Poslanika salallahu te'ala alejhi ve selem kada kaže: Onaj ko na nas ponese oružje nije od nas. Kao i riječi: Vrijeðanje muslimana je grijeh a njegovo ubistvo je kufr. Ili hadis: Da se sruše nebesa i Zemlja kod Allaha je manje nego da se prospe krv muslimana.

Dakle, selefije su daleko od teorije tekfirenja muslimana i dopuštanja prolijevanja njihove krvi. čak i naprotiv, oni upozoravaju i bore se protiv novotara koji grade ovakvu teoriju i što nije daleko za uzeti u obzir a to je da mogu sprovesti u praksu.

Selefije su postavile odreðena pravila na osnovu kojih se postepeno može musliman osobito i pojedinačno proglasiti nevjernikom. Zatim su rekli da nakon što se potvrdi kufr muslimana nakon iznešenog dokaza protiv njega od strane šerijatskih kadija u sklopu države, izvršenje šerijatske kazne je odgovornost vladara muslimana a ne obaveza odreðene grupe ili pojedinca.

Uporedo svemu ovome da spomenem jedan hadis od Irbada b. Sarije kada je rekao: Jednom prilikom nam se obratio Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem na jedinstven način do te mjere da su nam oči orosile suzama a srca su nam druhtala. Pa je neko rekao: Allahov Poslaniče, kao da je ovo govor onoga koji se oprašta, pa šta nam oporučuješ? On reče: Nareðujem vam slušanje i pokornost, jer onaj ko bude živio od vas poslije vidjet će mnoga razilaženja. Na vama je da se držite mog sunneta i sunneta ispavnih pravednih halifa koji će upućivati nakon mene na pravi put. Držite ga se ali polahko kao kutnjacima da nešto ne slomite. čuvajte se novotarija jer je svaka novotarija zabluda. (Tirmizi ovaj hadis ocjenjuje vjerodostojnim)

Takoðer se mora osvrnuti na dogaðaj novotarije i pojave teorije stvaranja Kur'ana i stava Imama ehlu sunneta i džemata, Imama Ahmeda b. Hanbela rahimehullah. Imam Ahmed je bio zatvoren i mučen u zatvoru, ali ni jednom prilikom nije rekao omladini niti ih je podsticao na ustanak protiv vladara. Ili da je pokrenuo protesne skupove, nemir, nered, ili da je naredio samoubilačke napade protiv muslimanskog vladara ili protiv državne uprave i muslimana. Ovaj slučaj se odnosio na puku suštinu akide i vjere. Ali evo kako se postavio i ponio Imam Ahmed, Imam sunneta i hadisa u svom vremenu da bi bio primjer nama genracijama koje su došle iza njega.

Selefizam je središnji i umjereni način shvatanja i primjene Kur'ana i sunneta, upravo onako kako su to činili ashabi i tabiini. Allah subhanehu ve te'ala kaže: Da su oni ovaj slučaj vratili Allahovom poslaniku i njihovim pretpostavljenim saznali bi njegovu istinu oni koji su dokaze uzimali iz njega. ( En Nisa, 83) Meðutim oni koji se nisu vratili Allahu i Njegovom Poslaniku salallahu te'ala alejhi ve selem nikada nisu shvatili istinu nego su ostali u podjelama i nesuglasicama.

Dok su selefije nastavili koračati putem bez zastranjivanja ili zanemarivanja svoje obaveze džihada na Allahovom putu ali smjernicama onako kao što ih je tome naučio Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem. Stali su na umjenoj stazi razlikujući se od haridžija i od murdžija i svakog onoga ko nije slijedio Allahovu uputu i sunnet Njegovog Poslanika salallahu te'ala alejhi ve selem.

No comments:

Post a Comment

Note: Only a member of this blog may post a comment.