Recent Posts

Sunday, August 30, 2009

Hidzra u Abesiniju

piše: Bilal Bosnić · January 2009.

Ashabi Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, napustili su Mekku u mjesecu redžebu, pete godine po poslanstvu. Bilo ih je deset muškaraca i četiri ili pet žena. Mnogobošci su pokušali da ih sustignu, međutim, kada su stigli do mora, muslimani su već zaplovili morem usmjeravajući se prema Abesiniji. Mnogi islamski učenjaci poput Vakidija, Taberija, Ibnu Sejjidinnasa, Ibnul-Kajjima i Zurkanija spominju da je ova seoba izvedena tajno. Kada su muslimani stigli na tlo Abesinije, Nedžašija im je iskazao gostoprimstvo...

Od Allahovih sunneta na Zemlji o kojima je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, vodio računa bio je i sunnet poduzimanja razloga, sebeba, a sebeb je svaka stvar koja te dovodi do određenog. Ovaj sunnet poduzimanja razloga postojan je i očigledan u Allahovom stvaranju. Allah, subhanehu ve te'ala, stvorio je svijet Svojom moći. Propisao je zakone i sunnete koji mu garantuju sigurnost i postojanost. Allah, Gospodar svjetova, mogao je iz Svoje svemoći stvoriti sve ijednu stvar da ona nije potrebna ničega, odnosno da se do nje stiže bez posezanja za bilo čim. Međutim, iz Svoje volje i mudrosti htio je da usmjeri Svoja stvorenja ka obaveznom vođenju računa o ovim sunnetima kako bi se život odvijao onako kako to On Svevišnji želi. Ka ovim sunnetima, Allah, subhanehu ve te'ala, usmjerava Svoje robove, vjernike i u Svojoj Knjizi. Podstiče ih na njih u svim njihovim poslovima, dunjalučkim i ahiretskim, pa kaže,kako stoji u prijevodu značenja-: „I reci: 'Radite, Allah će vidjeti vaša djela i Njegov Poslanik, i vjernici, a zatim ćete biti vraćeni Onome Koji poznaje nevidljivi i vidljivi svijet pa će vas On obavijestiti o onome što ste radili'.“ (Prijevod značenja Et-Tevba, 105.) Rekao je: „On je Taj Koji vam je zemlju učinio potčinjenom, pa hodite po njenim krajevima i jedite od Njegove opskrbe, a Njemu ćete se vratiti.“ (Prijevod značenja El-Mulk, 15.) Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, najviše od svih vodio je računa o ovom Allahovom sunnetu na Zemlji. Svoje ashabe je podsticao na brigu o ovom i drugim božanskim sunnetima. Enes b. Malik, radijallahu 'anh, prenosi da je neki čovjek rekao: „Allahov Poslaniče, hoću li svezati devu i oslonuti se na Allaha, ili ću je pustiti i oslonuti se na Allaha?“ - Ovaj čovjek kao da je shvatio, ili nije bio siguran, da poduzimanje razloga negira tevekkul - oslonac na Allaha, pa ga je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, podučio da je poduzimanje razloga naređena stvar i ono niukom slučaju ne negira oslonac na Allaha, svakako ukoliko nijjet poduzimanja razloga bude ispravan, pa mu je rekao: „Sveži je i osloni se na Allaha!“ (Tirmizi, 2517. Albani ga je ocijenio dobrim.) Ovaj hadis pojašnjava da nema kontradiktornosti između oslonca na Allaha i poduzimanja razloga, pod uslovom da čovjek nema ubjeđenje da ti razlozi daju korist i otklanjaju štetu, ili da ih poduzme kako treba, a zaboravi se oslonuti na Allaha, subhanehu ve te'ala. Omer b. El-Hattab, radijallahu 'anh, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Kada biste se vi istinski oslanjali na Allaha, On bi vas sigurno opskrbljivao kao što opskrbljuje ptice koje jutrom odlaze gladne a noću se vraćaju site.“ (Ahmed u svome Musnedu, 370. Ahmed Šakir kaže da je lanac prenosilaca vjerodostojan.) Ovaj časni hadis podstiče na oslonac na Allaha, subhanehu ve te'ala, ali ukazuje i na važnost poduzimanja razloga kada govori o jutarnjem odlasku i večernjem povratku sa sigurnom Allahovom opskrbom. Na islamskom Ummetu je da shvati da je poduzimanje razloga neophodno do postojanosti, snage i uspjeha, i to poduzimanje razloga koliko su u mogućnosti. Allah ne opterećuje preko mogućnosti. Cijeli islamski Ummet se poziva da već jednom pređu stepenicu slabosti i razgrađivanja, cijepanja i poodvajanja, na stepenicu snage i gradnje ponovnog čvrstog islamskog Ummeta kakav je nekada bio. Muslimani se pozivaju da ostave snove i puste želje, duga nadanja, i da poduzimaju ispravne razloge koji vode ka uspostavi islamske države koja je blagostanje za sve ljude, makar oni i ne bili svjesni toga, koja olakšava svim ljudima put do njihova Gospodara, Allaha, subhanehu ve te'ala.

Razlozi za hidžru u Abesiniju

Iskušenja drugova Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, povećala su se. Nevjernici su ih zarobljavali i mučili: bičevanjem, glađu i žeđu, mekkanskim pijeskom i vatrom. Sve su to činili s njima kako bi ih odvratili od njihove vjere. Neki od vjernika, koji su poticali iz jakih plemenskih porodica, svega toga su bili pošteđeni. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, vidio kroz šta sve prolaze njegovi drugovi, a on nije u mogućnosti da im pomogne, rekao im je: „Kada biste izašli do Abesinije. Doista, u njoj je kralj pored kojega se nikome ne čini nasilje. To je iskrena država. Sve dok vam Allah ne nađe izlaza u onome u čemu se nalazite.“ Nakon toga, muslimani, drugovi Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, izašli su do Abesinije strahujući od iskušenja. To je bila prva hidžra, prvo iseljenje u islamu. Istraživači spominju mnoge razloge iseljenja muslimana u Abesiniju. Neki od njih su već spomenuti, a od drugih razloga su i:
● Ispoljavanje vjere: Povećao se broj prelazaka na islam, iman se ispoljio, ljudi su pričali o vjeri. Zuhri, rahmetullahi 'alejh, prenoseći od Urveta, radijallahu 'anh, hadis o iseljenju u Abesiniju, kaže: „Kada se povećao broj muslimana, i ispoljio se iman, pa se o njemu pričalo, mnogobošci od kurejšijskih nevjrenika stali su kažnjavati i zatvarati one koji bi iz njihovih porodica primali islam. Nastojali su ih odvratiti od njihove vjere. Kada je vijest o tome došla do Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao je onima koji su povjerovali u njega: „Raziđite se po Zemlji.“ Upitali su: „Gdje da idemo, Allahov Poslaniče?“ Rekao je: „Tamo“, pokazujući prema Abesiniji. (El-megazi en-nebevijje, 96. str.)
● Bježanje s vjerom: Jedan od vrlo važnih razloga iseljenja u Abesiniju bio je sačuvati svoju vjeru od kušnji. Ibnu Ishak, rahmetullahi 'alejh, kaže: „Tada su muslimani, drugovi Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, izašli do Abesinije strahujući od kušnji i bježeći Allahu sa svojom vjerom.“ (Es-siretu en-nebevijje, 1/398.)
● Širenje poziva u islam izvan Mekke: Sejid Kutb, rahmetullahi 'alejh, kaže: „Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, tragao je za drugim mjestom mimo Mekke, mjestom koje će čuvati ovo vjerovanje, omogućiti mu slobodu ispoljavanja i sačuvati ga od završnice kakvu je doživjelo u Mekki. Ovo je po meni prvi i glavni razlog iseljenja.“ (Fi zilalil-Kur'an, 1/29.) Ovome, također, svjedoči i činjenica da oni koji su se iselili iz Mekke nisu bili robovi već muslimani uglednici, oni koji su poticali iz različitih uglednih i bogatih porodica.
● Traganje za sigurnim mjestom za muslimane: Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, tragao je za bezbjednim mjestom za svoje drugove. Smatrao je za Abesiniju da je ona bezbjedonosna za muslimane. I uistinu, muslimani su u Abesiniji pronašli sigurnost i smirenost. Ummu Seleme, radijallahu 'anha, je rekla: „Kada smo došli u Abesiniju, došli smo u susjedstvo predivnog komšije Nedžašija. Bili smo sigurni za svoju vjeru, pa smo obožavali Svevišnjeg Allaha bez ikakvih poteškoća ...“ (Es-siretu en-nebevijje, 1/413.)

Zbog čega je Vjerovjesnik odabrao Abesiniju?

Mnogo je razloga koji bi mogli biti odgovor na ovo pitanje. Od njih su i sljedeći:
● Nedžašija je bio pravedan vladar i dobar čovjek. Prenosi se od Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je pohvalio abesinskog kralja. Rekao je: „U Abesiniji je dobar vladar. Kaže se za njega Nedžašija. U njegovoj zemlji nikome se ne čini nasilje.“ Dobrota ovog vladara iskazala se i u zaštiti muslimana i odzivu časnom Kur'anu kada ga je čuo od Dža'fera, radijallahu 'anh, a imao je ispravno vjerovanje u Isa'a, 'alejhisselam.
● Abesinija je bila centar trgovine za Kurejšije. Abesinija je predstavljala centar trgovine na Arapskom poluostrvu što su poznavali pojedini muslimani odlazeći radi trgovine još prije u Abesiniju
ili su o tome slušali od onih koji su prije njih tamo odlazili. Taberi spominjući razloge iseljenja u Abesiniju kaže: „Abesinija je bila centar trgovine za Kurejšije. Trgovali su u njoj, pronalazili opskrbu, dobru prođu i sigurnost.“
● Abesinija je bila sigurna zemlja. U zemljama izvan Arapskog poluostrva nije bilo sigurnosnije zemlje od Abesinije. Njome je vladala iskrenost i pravda, kakav je bio i sam njen vladar, a to su potrebna svojstva za bezbjedonosnu državu.
● Ljubav Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, prema Abesiniji i njegovo poznavanje Abesinije. U hadisu Zuhrija se spominje da je Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, Abesinija bila najdraža zemlja za iseljenje. Ta ljubav imala je određene razloge od kojih su da je Nedžašija vladao po pravdi, da su se Abesinci čvrsto pridržavali kršćanstva koje je islamu bliže od mnogoboštva i da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, poznavao učene od Abesinaca preko svog odgajanja kod Ummu Ejmen, radijallahu 'anha, a u Sahihu imama Muslima i kod drugih vjerodostojno se prenosi da je Ummu Ejmen, radijallahu 'anha, bila abesinka.

Odlazak muhadžira u Abesiniju

Ashabi Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, napustili su Mekku u mjesecu redžebu, pete godine po poslanstvu. Bilo ih je deset muškaraca i četiri ili pet žena. Mnogobošci su pokušali da ih sustignu, međutim, kada su stigli do mora, muslimani su već zaplovili morem usmjeravajući se prema Abesiniji. Mnogi islamski učenjaci poput Vakidija, Taberija, Ibnu Sejjidinnasa, Ibnul-Kajjima i Zurkanija spominju da je ova seoba izvedena tajno. Kada su muslimani stigli na tlo Abesinije, Nedžašija im je iskazao gostoprimstvo, ugostio ih i kod njega su našli smirenost i sigurnost kakvu nisu pronašli u svojoj zemlji među svojom rodbinom.

Preokreti u Mekki

Ovi muslimani su ostali u Abesiniji tri mjeseca. Za to vrijeme u Mekki dogodio se veliki preokret u životu muslimana, javile su se prilike kakve prije nisu postojale, a koje su bile razlog buđenja većih ambicija kod muslimana kada je bio u pitanju poziv u Allahovu, subhanehu ve te'ala, vjeru. U tom periodu islam je primio Hamza b. Abdil-Muttalib, amidža Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, iz pristrasnosti prema svome bratiću. Nakon toga, Svevišnji Allah je učinio Hamzina prsa prostranim za islam, pa je bio istinski vjernik, postojan u Allahovoj vjeri. Hamza je bio jedan od najsnažnijih i najodvažnijih kurejšijskih mladića. Kurejšije su shvatile da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, Hamzinim prihvatanjem islama ojačao, da će ga njegov amidža braniti od napada pa su se ustegli od pojedinih načina zlostavljanja Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Nakon Hamzinog primanja islama, islam prima i Omer b. El-Hattab, radijallahu 'anh, najsmjeliji i najodvažniji kurejšijski mladić, kome se mogao malo ko suprotstaviti. Ibnu Mes'ud, radijallahu 'anh, je rekao: „Omerov islam je bio oslobođenje, njegova hidžra pobjeda, njegova uprava milost. Kod Ka'be nismo klanjali sve dok Omer nije primio islam, pa, kada je primio islam borio se sa Kurejšijama kako bi klanjao kod Ka'be pa smo i mi klanjali s njim.“ (Es-siretu en-nebevijje, 1/365.) Kada su muslimani u Abesiniji čuli za ove događaje, odlučili su se vratiti u Mekku smatrajući da je primanje islama ove dvojice časnih ashaba mnogo ojačalo muslimane Mekke. Međutim, Kurejšije su na islam Hamze i Omera uzvratili spletkama s jedne strane i osvetom i grubošću s druge strane, nakon čega je uslijedio još veći teror nad muslimanima. Pribjegli su novoj metodi: izolaciji muslimana, prekidu svake veze s njima. To je bio razlog ponovnog vraćanja muslimana u Abesiniju ali sada u većem broju nego prvi puta. Sada ih je bilo osamdeset dva ili tri muškarca i četrnaest žena, ne računajući njihovu malu dječicu. Ponovo su se našli u sigurnosti i blagostanju.

Nastojanje kurejšija da vrate muslimane zlostavljanju u Mekki

Kada su Kurejšije saznale za blagostanje muslimana u Abesiniji, njihovo slobodno ispoljavanje vjere u Allaha jedinog, poslali su Abdullaha b. Ebi Rebi'u b. El-Mugiru el-Mahzumija i Amra b. El-Asa b.Vaila es-Sehmija s poklonima Nedžašiji ne bi li ga privolili da vrati muslimane s njima u Mekku. Međutim, ovaj poduhvat učinio je hizmeta islamu i muslimanima kakvog Kurejšije nikada ne bi mogli ni zamisliti. Nakon njihovog insistiranja kod Nedžašije da vrati muslimane u Mekku i istovremenog iznošenja neistina na muslimane, Nedžašija kao pravedni vladar poziva muslimane da čuje kakvu to oni novu vjeru slijede, od koga je uče i kakvo mišljenje oni imaju o Isa'u sinu Merjeminom, alejhimasselam. S Nedžašijom je od muslimana razgovarao Dža'fer b. Ebi Talib, radijallahu 'anh, koji ga je upoznao s pozivom Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, proučio mu početke sure Merjem i rekao stav islama o Isa'u, 'alejhisselam. Rezultat svih ovih dešavanja bilo je Nedžašijevo primanje islama, daljni boravak muslimana u njegovoj zemlji bez ikakvih tegoba u ispoljavanju svoje vjere i javljanje naklonosti islamu kod Amra b. El-Asa.

Pouke, poruke i propisi

Iz ovog kazivanja i ovih događaja mogli bismo spomenuti, uz Allahovu pomoć, brojne koristi i poruke, međutim, zbog prostora ograničit ćemo se na spomen pojedinih od njih:
● Postojanost vjernika u vjeri nakon što nevjernici pristupe njihovom terorisanju, dokaz je čvrstine njihova imana.
● Sažaljenje i milost Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, prema svojim sljedbenicima, nastojanje da im obezbjedi sigurnost i normalan život.
● Mnogobrojni ciljevi hidžre o kojima je bilo riječi i razlog odabira Abesinije za hidžru.
● Prisustvo Dža'fera -amidžića Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, Osmana –zeta Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem,- i njegove kćerke Rukajje, radijallahu 'anhum, dokaz je da i bližnji rod zapovjednika mora osjetiti i podnijeti tegobe koje podnose i osjećaju i drugi muslimani.
● Propisanost hidžre radi očuvanja vjere.
● Muslimanima je dozvoljeno –ukoliko postoji potreba za tim- da uđu pod zaštitu nemuslimana.
● Svi muslimani -a njihov vođa ponajviše- moraju poznavati stanje drugih koji žive oko njih kao i zbivanja oko njih.
● Muslimani se moraju pridržavati opreznosti, naročito u svojim da'vetskim aktivnostima, kako ih neprijatelj ne bi potvorio, optužio i ugasio njihov poziv.
● Ne smiju biti nemarni prema svojim neprijateljima i ne smiju ih smatrati bezopasnim, već i oni trebaju pratiti njihova kretanja, izučavati njihove namjere i ciljeve, pripremati se i suprotstaviti im se shodno svojim mogućnostima.
● Onaj koji želi dobro sebi i drugima, mora biti pravedan prema sebi i drugima. Nedžašija svojom pravednošću postigao je svoje dobro –primanje islama- i dobro ostalih muslimana.
● Odlučnost muslimana da iznesu i pojasne istinsku vjeru nevjernicima, pa makar to bilo i na njihovu štetu.
● Dža'fer b. Ebi Talib je bio najpogodniji za izlaganje i predstavljanje islama Nedžašiji jer je bio amidžić Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, što je smirivalo Nedžašija i ulijevalo mu povjerenje u Dža'fera, također, on se najviše družio s Allahovim Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, u Mekki, stanovao je s njim u istoj kući, i on, Dža'fer, bio je poznat po svojoj rječitosti.
● Onaj koji pomaže Allahovu vjeru i njega će Allah zasigurno pomagati, nikada ga neće ostaviti. Onaj ko traži Allahovo zadovoljstvo, postići će i zadovoljstvo ljudi, dok onaj koji traži zadovoljstvo ljudi, niti će zadobiti njihovo zadovoljstvo, niti Allahovo, subhanehu ve te'ala, zadovoljstvo.
Neka je svaka hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova! Neka je salavat i selam na Njegova Poslanika, Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem!

No comments:

Post a Comment

Note: Only a member of this blog may post a comment.