Saturday, August 8, 2009

PROBLEM PRETJERIVANJA U VJERI

Elvedin Pezic
(simptomi - razlozi – posljedice – lijek)

Mnogo je faktora koji su me ponukali da pišem o ovoj temi. Sigurno najveći od njih je žalosno stanje muslimana. Muslimanska krv je postala daleko najjeftinija, muslimani se ubijaju na svakom koraku. Muslimani su postali žrtve najbjednijih naroda na zemlji. To jadno stanje nije dovoljan razlog muslimanima da počnu razmišljati o ujedinjavanju saffa, već na svakom koraku razjedinjenost, vrijeđanja i potvore. Pogledamo li stanje muslimana vidjet ćemo da su muslimani podjeljeni u tri skupine, gledano sa aspekta pridržavanja za vjeru. Ljudi koji skoro da od vjere nemaju ništa osim da imaju muslimansko ime, oni koji su svoja srca vezali za dunjaluk i na tom putu su spremni da trpe sve moguće vrste poniženja, ovakvih je u umetu mnogo. To je jedna krajnost.

Druga skupina, skupina ljudi kojih je brojem mnogo manje od prve, ali je ova skupina mnogo bučnija, ljudi koji su otišli u drugu krajnost, oni koji bi da preko noći uspostave šerijatsku državu, zaboravljajući da su ljudima na našim prostorima komunisti ispirali mozak pedeset godina, zaboravljajući da je Allahov Poslnik proveo dvadeset i tri godine pozivajući ljude u islam, trinaest godina je bio u Meki i svakim danom gledao harem Kabe prepun kipova, strpljivo pozivajući u Allahovu vjeru, on, koji je dobivao objavu od Uzvišenog Allaha....

Sigurno sa lijepim namjerama, iako to nije dovoljno, ljudi iz ove skupine nerijetko nanose velike štete Islamu i ljudima koji se deklarišu kao muslimani. Ljubomorni na kršenje Allahovih granica na svakom koraku, u želji da poprave stanje ljudi koji ih okružuju nerijeto takvi ljudi izađu iz okvira Šeriata, pa ćemo naći da se naređuje na dobro a odvraća od zla na način koji je dalek od onoga što je pojasnio Allahov Poslanik, alejhi selam, daleko od onoga kako to pojašnjavaju nasljednici vjerovijesnika, učenjaci.

Nerijetko se dešava da se ljudi uzdižu iznad nivoa na kojem se nalaze, pa ćemo naći ljude da govore o onome o čemu nikada nisu harfa pročitali, ili su pročitali pa pogrešno shvatili, muftijom se smatra svako, samo ne onaj ko to zaslužuje. Ljudi se izvode iz vjere zbog počinjenog grijeha, drugi se proglašavaju novotarima, a treći griješnicima bez imalo opreza i sustezanja.

Treća skupina ljudi su oni koji su odabrali središnji put između ove dvije skupine, oni koji pokušavaju da slijede Allahovog Poslanika, alejhi selam, u svim segmentima njegovog života. Neodbacujući jedan dio a prihvatajući drugi. Ljudi koji, kako god, slijede Poslanika u pozivanju ljudi ispravnom vjerovanju, tako isto slijede Poslanika u njegovom ahlaku u ophođenju sa onima koji ga okružuju. Ljudi koji za sva novonastala pitanja koja se tiču ummeta konsultuju najeminentnije učenjake današnjice, one kojima je cijeli ummet posvjedočio da su kompetentni da govore o problemima ummeta. Vraćaju se na fetwe onih koji su svoj život proveli u radu za Alahovu vjere, onih koji se na tom putu nisu bojali ničijeg prigovora. To i jeste odlika Ehlis-s-sunneta da su odabrali središnji put u mnogim pitanjima u kojima su novotari otišli u jednu od dvije krajnosti.

Ehlis-s-sunnet je odabrao srednji put u poglavlju Allahovih svojstava, između muattila i mušebbiha, središnji put u poglavlju prijetnje i obećanja, između murdžija i haridžija, središnji put u poglavlju ljudskih djela, između džebrija kaderija, središnji put u poglavlju ashaba, između haridžija koji su Aliju r.a. proglasili nevjernikom i rafidija koji su uzdigli Aliju r.a. na nivo božanstva. U ovom tekstu ćemo govoriti o drugoj skupini koja je u određenim segmentima zasigurno izišla iz okvira Šeriata, uzela određen dio ajeta i hadisa, a zapostavila drugi. Zbog velikih šteta koje na svojoj koži trpe oni koji nisu ni krivi ni dužni, veoma je bitno da znamo prepoznati simptome te bolesti, koji su to faktori koji vode da čovjek počne sa pretjerivanjem u vjeri, i na kraju kako se sačuvati od toga i šta savjetovati onima koje je virus te bolesti dobro uzdrmao. Historija ove bolesti ima duboke korijene, sve do Nuha, alejhi selam, kada je njegov narod podigao kipove ljudima iz njegovog naroda koji su bili poznati po pobožnosti i pridržavanju za vjeru, pa ih je to odvelo da su počinili širk. Ta bolest je veoma raširena u drugim vjerama današnjeg vremena, to je ono što ih je odvelo u zabludu.

Krščani su pretjerala u pravima Isaa, alejhi selam, pa su ga uzdigli na nivo božanstva. Židovi su pretjerali u pravima Uzeira, alejhi selam, pa su neki za njega kazali da je Allahov sin. Pretjerivanje je to koje je učinilo neke od njih da kažu da su oni Allahov odabrani narod i da su ostali stvoreni da njma robuju. Ovaj ummet također nije pošteđen ove bolesti, od vremena Allahovog Poslanika, alejhi selam, pa sve do sada. Allahov Poslanik, najbolji učitelj, sasijecao je bolest pretjerivanja u vjeri u korijenu, nije dozvolio da se takav vid razmišljanja ukorijeni kod ashaba, najbolje generacije. Koliko je samo hadisa iz kojih vidimo da je Allahov Poslanik, alejhi selam, sasijecao pretjerivanje u korjenu.

Hadis u Buhariji i Muslimu od Enesa r.a. da su trojica ljudi došli suprugama Allahovog Poslanika, alejhi selam, pa su ga upitali o ibadetu Allahovog Poslanika, alejhi selam, pa kada su ih obavijestili, kazali su: „Gdje smo mi od ibadeta Allahovog Poslanika ? Njemu je Allah oprostio prijašnje i buduće pogreške», pa je kazao jedan, «što se tiče mene, ja ću neprestano klanjati cijelu noć».Drugi je kazao: «Što se tiče mene, ja ću neprestano postiti, neću mrsiti.» Treći je kazao: «Što se mene tiče, ja ću ostaviti žene, neću se nikada ženiti.» Pa je došao Allahov Poslanik, alejhi selam, i kazao: «Ja se najviše bojim Allaha od svih vas, a ja postim i mrsim, klanjam i spavam, i ja se ženim, ko odustane od mog sunneta nije od mene.“ Kada bi neko u današnjem vremenu odlučio da povuče ovakav potez, kako bi to mi svi pohvalili i smatrali tu osobu dobrim muslimanom! U tome se ogleda razlika između našeg skučenog razmišljanja i dalekovidnih pogleda Allahovog Poslanika, alejhi selam.

Također, Poslanik, alejhi selam, je zatvorio ummetu vrata koja bi ih odvela do onoga do čega su došli kršćani pretjerujući u pravima Isaa, alejhi selam, u hadisu kojeg je zabilježio imam Buhari od Omera r.a da je Allahov Poslanik kazao: «Ne hvalite me pretjerano, kao što krščani pretjerano hvale Isaa, alehji selam, ja sam rob, pa recite: Allahov rob i Njegov Poslanik.» Koliko je pažnje posvećivao Poslanik ovom segmentu ljudskog života i pokušavao da zatvori sva vrata koja vode pretjerivanju u vjeri govori nam i hadis kojeg je zabilježio imam Ahmed od Ibn Abbasa r.a. da je Poslanik zatražio od Ibn Abbasa da mu dohvati kamenčiće kojima će bacati džemreta, pa mu je dodao sitnih kamenčića-kao zrno graška, otprilike- pa je kazao Allahov Poslnik, alejhi selma: «Da, sa sličnim ovima, čuvajte se pretjerivanja u vjeri, zaista je pretjerivanje u vjeri uništilo one prije vas.“

Pogledajmo o kako malim djelima je razmišljao Allahov Poslanik, ako je pretjerivanje zabranjeno u ovako sitnim djelima, onda je mnogo preče da bude zabranjeno pretjerivanje u većim stvarima od ove. Vidimo da Allahov Poslanik, alejhi selam, pojašnjava da je razlog uništenja prijašnjih naroda pretjerivanje u vjeri. Sada bi nam trebalo biti jasno koliko je bitan govor o ovoj tematici. Opasnost pretjerivanja je tolika da je Allah dž.š. zabranio prijašnjim narodima pretjerivanje i to spomenuo u Kur'anu kako bi nama u tome bila pouka.

Kaže Allah dž.š.:“ O sljedbenici Knjige, ne pretjerujte u vašoj vjeri i o Allahu samo istinu govorite.....“( En-Nisa 171 ajet). Također, kaže Uzvišeni: „ Reci: O sljedbenici Knjige, ne pretjerujte u vašoj vjeri, suprotno istini, i nepovodite se za prohtjevima ljudi koji su još davno zalutali, i mnoge u zabludu odveli, i sami s pravog puta skrenuli.“(Al-Maida 77 ajet)

Nakon što smo pokušali dočarati opasnost pretjerivanja u vjeri, napokon da počnemo sa spominjanjem faktora koji uzrokuju pretjerivanje,vode insana putem pretjerivanja. Da bi se naša srca smirila i da bi vidjeli da postoje u današnjem vremenu oni koji pretjeruju u prakticiranju vjere, i na taj način nanose velike štete Islamu i muslimanima, spomenut ćemo neke od simptoma koji ukazuju na prisustvo ove opake bolesti na našim podnebljima.

Zbog skučenosti sa vremenom i prostorom spomenut ćemo neke od njih, bez komentara i detaljnijeg pojašnjavanja. Pretjerivanje u pogledu shvatanja pobjedonosne skupine, pretjerivanje u vezivanju samo za neku skupinu, pretjerivanje u shvatanju da je samo određena skupina izvor istine, pretjerivanje u proglašavanju ljudi nevjernicima zbog velikih grijeha koje čine, pretjerivanje u proglašavanju pojedinaca nevjernicima, pretjerivanje u proglašavanju nevjernikom onog ko ne proglašava druge nevjernicima, pretjerivanje u donošenju suda o sredinama gdje žive muslimani; da je osnova kod ljudi nevjerstvo, pretjerivanje u ispitivanju ljudi kada je u pitanju njihovo vjerovanje, pretjerivanje u zabranjivanju slijeđenja nekog od imama četiri pravne škole ili nekog drugog mudžtehida, pretjerivanje u zabranjivanju dozvoljenih stvari, pretjerivanje u strogom ophođenju sa ljudima bez milosti i rahmeta, pretjerivanje u odbijanju klanjanja namaza za imamima mesdžida, i još mnogo drugih simptoma od kojih, kada bi bio samo jedan prisutan, bio bi dovovoljan razlog da se govori o ovoj temi, a kako tek ako je skoro sve spomenuto prisutno.

Također, veoma je bitno spomenuti kada govorimo o pretjerivanju da pod tim pojmom podrazumijevamo pretjerivanje u stvarima koje imaju osnovu u vjeri ali njihov počinitelj ih je zbog pretjeranosti u njihovom činjenju izveo iz granica šerijata. Nikako ne mislimo pod pojmom pretjerivanja u vjeri na ono što pod tim pojmom podrazumijevaju zapadnjaci; svako pridržavanje za načela izvorne vjere se smatra pretjerivanje, nošenje mahrame, brade se smatra pretjerivanjem u vjeri, obavljanje namaza na poslu se smatra pretjerivanjem u vjeri, višeženstvo i islamski način podjele miraza se smatra oduzimanjem prava žene, i mnogo drugih stvari.

Pretjerivanje u vjeri je veoma složen problem, naročito u današnjem vremenu. Zašto?

Prvo, zato što je svijet postao jedno selo, i kada neko pretjerujući u vjeri napravi neki eksces od kojeg je islam čist, to se u nekoliko sekundi prenese na drugi dio zemaljske kugle, i ne samo da trpe ljudi gdje se desio događaj, već i trpe svi u svijetu.

Drugo, pretjerivanje u vjeri je stvar koja se veže za vjeru i lijek za to bi se trebao tražiti kod ljudi čija je struka poznavanje vjere, a danas ćemo naći da svi govore o rješavanju problema koji su nastali kao plod pretjerivanja u vjeri, samo se ne slušaju oni koji bi o tome trebali da govore.

Treće, što se u velikom broju slučajeva poistovjećuje borba protiv pretjerivanja u vjeri i borba protiv islama, koliko je ljudi koji nisu mogli da ispolje svoju mržnju naspram islama sve dok muslimani, pretjerujući u vjeri nisu povukli prvi potez, time dajući povoda da govore protiv islama i da ispolje javno njihovu mržnju.

Četvrto, što se na taj način daje prilika da se problem muslimana u svijetu prikaže velikim, otvaraju se vrata osnivanju udruženja, skupina koje će se pod paravanom borbe protiv pretjerivanja boriti protiv islam.

Peto, kada pretjerujući u vjeru pojedinac napravi grešku ta greška se, nažalost, pripisuje svima koji vanjštinom izgledaju kao on, i zbog toga svi, kolegijalno, trpe greške pojedinaca.

Prvi faktor koji vodi pretjerivanju u vjeri: NEZNANJE

Neznanje je vemo širok pojam obuhvata mnogo stvari. Spomenut ćemo neke od njih .....
Prvi faktor koji vodi pretjerivanju u vjeri: „NEZNANJE „

Neznanje je vemo širok pojam obuhvata mnogo stvari. Spomenut ćemo ukratko neke od njih.

1 - Obuhvata nepoznavanje Allahove Knjige, nerijetko se dešava da ljudi koji pretjeruju u vjeri ne znaju da uče u Kur'anu, a da ne govorimo o tome kako ne poznaju propise vezane za Kur'an, niti propise koji se uzimaju iz Kur'ana. Čovjek daje sebi za pravo da govori o pitanjima koja se tiču ummeta a nikada nije pročitao prijevod Kur'ana. A ako je pročitao jednom, da li to znači da je nešto naučio? Da li poznaje tefsir ajeta, prije toga, da li zna načine kako se tefsire kur'anski ajeti, da li poznaje ajete u Kur'anu koji su derogirani i one koji su ih derogirali, da li poznaje povode objave kur'anskih ajeta koji pomažu učaču ispravno shvatanje značenja ajeta.

Jedne prilike su me nazvala braća nakon što su duboku ušli u raspravu, normalno bez argumenata, i pitao me jedan od njih gdje se nalazi u Kur'anu ajet u kojem stoji da Allah nikome neće oprostiti širk, pa sam im kazao. Poslje sam doznao da se žestoka rasprava vodila oko toga da li će Allah oprostiti širk onome ko se pokaje od njega ili ne. Do te mjere da se kasno naveče morao zvati jedan od daija kako bi presudio u tome. Šta je to, već nepoznavanje Kur'ana. Ljudi ne znaju gdje je taj ajet a raspravljaju se o njemu. Da su samo malo razmislili bilo bi im jasno da će Allah oprostiti širk onom ko se pokaje od njega, jer kako bi nevjernici koji su čitav život činili širk mogli da prime Islam ako Allah neoprašta činjenje širka onome ko se pokajao?! Koliko puta možemo čuti u razgovoru sa braćom: „To je ajet ili hadis, nisam siguran.“ Ali je siguran da onaj ko je pozivao ljude da glasaju na izborima da je nevjernik....


2 - Obuhvata nepoznavanje sunneta Allahovog Poslanika, alejhi selam. Koliko je pitanja koja se vezuju za sunnet, za koji velik broj ljudi nikada nije čuo a kamoli da zna odgovore na njih, pitanja o kojim su govorili učenjaci Usuli-Fikha, pitanja koja se vezuju za ocjenivanje vjerodostojnosti hadisa, koliko puta možemo čuti kako ljudi citiraju hadise koji su slabi-daif, ponekada i apokrifni-izmišljeni. Primjera radi, koliko je ljudi koji ne znaju da je hadis o zabrani spavanja od ikindije do akšama daif-slab po velikom broju hadiskih učenjaka ili hadis da je Allahov Poslanik uzimao od njegove brade-kratio je- dužinom i širinom.

To je samo jedna strana. Hadisi se moraju ispravno razumijevati, nije dovoljno da raspoznaješ vjerodostojan od slabog već hadis treba ispravno shvatiti. Dalje, treba poznavati govor uleme kada je u pitanju komentar određenog hadisa. Primjera radi, koliko je hadisa koji se odnose na hilafet a ljudi ih danas tumače kao da se odnose na postojeće organizacije i džemate. Koliko puta ćemo naći da su ljudi uzeli nekoliko hadisa i sve ostale zapostavili, nerijetko se uzimaju oni hadisi koji vanjštinom odgovaraju stavovima određene skupine a ostavljaju se oni koji su dokaz protiv njih.
3 - Obuhvata nepoznavanje menhedža selefa u mnogim pitanjima koja se vežu za vjeru. Jedno od tih pitanja je pitanje „tekfira“. Menhedž Ehlis-s-sunneta je da ljude ne proglašavaju nevjernicima zbog činjenja velikih grijeha sve dok ih ne budu smatrali halal, dozvoljenim. To je toliko poznata stvar koju nažalost mnogi u današnjem vremenu ne poznaju.

Primjera radi,prije nekoliko dana mi je (povjerljiv)čovjek pričao priču da je bio na hadžu sa grupom hadžija i kada su došli u kalonicu kurbana na Mini ljudi su vidjeli da čovjek koji kolje kurbane konzumira duhan pa su kazali ako duhani sigurno i neklanja, a ako neklanja meso koje on zakolje nije dozvoljeno jesti!? Čovjek koji praktikuje novotarije proglašava se nevjernikom, bez gledanja u velićinu novotarije koju je uradio.

4 - Obuhvata nepoznavanje ciljeva Šeriata. Nerijetko se dešava da ljudi, pretjerivajući u vjeri, zaboravljaju na ciljeve Šerijata, zaboravljaju ili nisu ni znali, zašto je određeno djelo propisano, i više od toga, zaboravljaju temeljne ciljeve vjere. Prakticiranje vjere na način kako to interpretira određena skupina ljudi, koja pretjeruje u vjeri, daleko je od svakog vida olakšanja. A zar nije od temeljnih načela i ciljeva ove vjere da olakša ljudima. Da li je lahko da čovjek mora da proglašava nevjernikom svakog ko određenu skupinu ljudi ne smatra nevjernicima? Da li je lahko kada god želiš klanjati dženazu da se raspituješ da li je mejit bio klanjač ili nije? Da li je lahko da svaki put kada dođeš u novi džemat pitaš da li je imam pozivao na izbore ili ne, kako bi na osnovu toga znao da li je musliman ili ne?

Da li je lahko da svaki put u mesnici koju drži musliman pitaš da li je meso halal? Čovjek kada radi određeno djelo trebao bi da zna šta je cilj Šerijata od propisivanja određenog djela. Zašto islamski učenjaci kada govore o uvjetima koji trebaju da se ispune pri mudžtehidu kažu da treba da poznaje ciljeve Šeriata, kako bi, donoseći fetve, uzimao u obzir ciljeve zbog kojih su određena djela propisana. Nerijetko se dešava da ljudi kada zapostave ciljeve propisivanja određenih djela nanose Islamu i muslimanima ogromne štete. Da li su oni koji su muslimanima naših prostora zabranili izlalak na izbore –i zbog toga ih proglasili nevjerncima-imali u vidu ciljeve Šerijata? Da li je moguće da se vlast i sloboda koja je u ratu plaćena cifrom od 200 000 žrtava, u miru prepusti onima koji su do jučer učestvovali u ubijanju tog istog naroda!?

5 - Obuhvata nepoznavanje božanskih zakona i običaja ( ar. Sunnen Er-Rabbanijje) Događaji iz života poslanika se razlikuju, ali božanski običaji i zakoni se ne mijenjaju. Pobjeda ima svoje uvjete, a i poraz ima svoje razloge. Kako god je to bilo u vrijeme nekog od poslanika tako je to i danas. Kaže Allah dž.š.:“ U Allahovim zakonima ti nikad nećeš naći promjene, u Allahovim zakonima ti nećeš naći odstupanja.“( Fatir, 43 ajet) Koliko puta se zaboravljaju Allahovi zakoni pri promjeni društva u kojem insan živi, sve bi da preokrenemo preko noći, sve bi da preokenemo na grub način, želimo da vidimo rezultate svog pozivanja, zaboravljajući pri tome slučaj Nuha, alejhi selam, tražimo od ljudi da shvate ono što smo mi shvatili i u periodu u kojem smo mi shvatili. Ne smijemo nikada zaboraviti da se ljudi razlikuju po tom pitanju, neko se odaziva brže a neko sporije, neko shvata ako mu pojasniš jednom a neko neće shvatiti i rezonovati ako mu tri puta pojasniš.

Nerijetko zaboravljamo da je jedan od Allahovih zakona da će iskušavati ljude raznim iskušenjima koja mogu nerijetko da potraju godinama. Također, ako želimo mijenjati druge da počnemo od sebe, počinjemo graditi kuću od krova a to nije moguće ni po jednoj teoriji. “ Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok se on sam ne izmijeni.“ Koliko je samo problema na terenu nastalo zbog nepoznavanja ovih zakona?

6 - Obuhvata nepoznavanje kategorija i stupnjeva propisa. Poznavanje kategorija propisa nosi sa sobom velike koristi u misionarstvu. Suprotno tome, nepoznavanje istih nosi sa sobom mnoge štete. Ako naređujemo drugima određena djela treba da im naređujemo najbitnije stvari, pa makar pri sebi imali drugih manjih propusta. Poznavanje stupnjeva propisa ima veliku ulogu u donošenju suda o drugima. Nije isto kada neko počini mekruh i kada počini ono što je strogo zabranjeno, nije isto da čovjek počini veliki grijeh i da počini djelo koje izvodi iz vjere.

Koliko je argumenata koji ukazuju da muslimani počinioci velikih grijeha i ako uđu u vatru, ako im Allah ne oprosti, neće vječno ostati u njoj. Poznavanje stupnjeva propisa igra veliku ulogu u svakodnevnom životu muslimana. Tako što će davati prednost djelima koja su farz-a'jn (stroga dužnost svakome) nad onima koja su farz-kifaje (kolegijalne obaveze), davanje prednosti obaveznim stvarima nad dobrovoljnim.

7 - Obuhvata nepozavanje historije. Poznavanje historije nosi sa sobom mnoge koristi. Da ne postoji druga korist od pozavanja historije osim ta da je u izučavanju historije čuvanje od zabludjeli sekti koje su bile u prošlosti to bi bilo dovoljno. Da čovjek vidi koji su faktori utjecali na pojavu tih sekti, njihove osnovne odlike, sve s ciljem čuvanja od ideja koje zagovaraju te sekte. Sve što danas govore oni koji pretjeruju u vjeri znajte da nije od dans, već to ima u knjigama istorije koje govore o zalutalim sektama, njihovim idejam.

Mnogo je stavri koje obuhata ovaj faktor-neznanje - zadovoljit ćemo se sa spomenutim.



Drugi faktor: NEPOŠTIVANJE UČENIH.

Prije nego počnemo sa govorom o ovom faktoru da postavimo pitanje da li je ovaj faktor prisutan kod ljudi koji nas okružuju, kod onih koji pretjeruju u vjeri u današnjem vremenu. Bez imalo razmišljanja možemo konstatovati da je ovaj faktor prisutan kod velikog broja onih koji pretjeruju u vjeri. To se vidi iz njihovih izjava, njihovog ponašanja koje nisu mogli naučiti od učenjaka. Nerijetko ćemo čuti da ljudi koji zaista ne poznaju ništa od vjere kako daju sebi za pravo da napadaju na čast najvećih sinova ovog ummet, kako komentarišu njihove, po njima, pogrešne fetve, stavove, razmišljanja. Ljude kojima je cijeli ummet posvjedočio imamet, znanje. One koji su svoj život proveli učeći, radeći za Allahovu vjeru, druge podučavajući. Kako je samo neshvatljivo da ljudi vrijeđaju one koji su nasljednici vjerovjesnika, one koji s koljenja na koljeno još od vremena Allahovog Poslanika pa sve dosad prenose taj poslanički miraz, naslijeđe.

Vrijeđati i psovati učenjake je kao da režeš granu drveta na kojoj sjediš. Pa zar to nije zajednička osobina sa narodom koji je otišao daleko u zabludu, s rafidijama, koji su vrijeđali ashabe Allahovog Poslanika. Svaki narod kaže da su drugovi poslanika koji su njima slati najbolja generacija, osim rafidija, koji kažu da su drugovi Allahovog Poslanika nevjernici, osim mali broj njih...

Tako i u današnjem vremenu vrijeđanje uleme i učenjaka nije ništa do psovanje onih koji su prenijeli i očuvali Allahovu vjeru u ovim teškim vremenima. Učenjaci u islamu zauzimaju mjesto koje ne zauzima niko drugi, njihova prava znaju oni koji su svjesni veličine njihovog mjesta u islamu i valičine onoga što nose u svoji grudima. Sve spomenuto ne znači da su oni nepogrešivi, sigurno je da i oni mogu pogriješiti i nama nije naređeno da ih slijedimo u pitanjima u kojima su pogriješili. Samo je pitanje da li smo mi dosljedni da komentarišemo njihove greške, da li mi posjedujemo dovoljno znaja da bi mogli da primjetimo da su oni pogriješili, možda je ono što su kazali istina ali mi ne razumijemo nihovo usmjerenje dokaza i pogled na stanje, uzimanje u obzir koristi i štete, i mnogo drugih faktora koji su utjecali da zauzmu određen stav. Ako bi pristali da kažemo da smo mi sve te stavri shvatili, a sigurno nismo, i zaključimo da su pogriešili, da li to znaći da ih trebamo vrijeđati, psovati, potvarati da su to uradili bojeći se vlasti itd.

Zar nam nije poznato da mudžtehid koji kada se potrudi u davanju fetve u svakom slučaju će biti nagrađen. Ako da isparvan odgovor imat će dvije nagrade, a ako da neispravan odgovor imat će nagradu truda i idžtihada kojeg je uložio u rješavanju određenog pitanja. A šta mi možemo očekivati za njihovo vrijeđanje, potvaranje, bespravno komentarisanje njihovih fetvi?! Ako je strogo zabranjeno ogovarati i potvarati braću muslimane iz općih masa, pa zamislite kako je onda da velika stvar da napadneš na časta Allahovih evlija. Ako učenjake ne obuhvata hadis “Ko uznemiri Moga evliju, Ja sam mu rat objavio“, pa na koga bi se mogao odnositi?! Ljudi koji pretjeruju u vjeri po pitanju učenjaka otišli su u dvije krajnosti. Određenu skupinu učenjaka omalovažavaju, psuju, potvaraju. To je jedna krajnost. Druga krajnost je da su određene ljude, ponekad su to učenjaci, uzdigli na nivo božanstva jer ih smatraju nepogrešivim i pokornost njima u svemu što kažu je obavezna.

Čovjek koji znanje stiče pred učenjacima sa sticanjem znanja stiče mnogo drugih stavri. Učenjem pred učenjacima čovjek od njih uči ahlak i moralne osobine, ponašanje prema ljudima koji ih okružuju i ponašanje prema ljudima koji nisu istog mišljenja kao oni. Kao što je kazao Ibn Sirin: “Oni su učili ahlak kao što su učili znanje.“ Učeći pred učenjacima čovjek to znanje shvata onako kako su ga shvatali selefi, dok učenje iz knjiga, bez sjedenja pred ulemom, nerijetko sa sobom nosi velike štete pa čak do te mjere da štete mogu biti veće od koristi. Kazao je arapski pjesnik u stihovima: “Men kane šejhuhu kitabe galebe hatauhu savabe“ „Kome (samo)knjiga bude učitelj, njegove greške će biti brojnije od ispravnih postupaka.“ Nepoštivanje uleme je put koji vodi jednom od dva pravca. Vodi ka tome da govori o pitanjima koja se tiču ummeta onaj ko nije kompetentan da govori o tome. Negativne posljedice ovog smijera svima bi trebale biti poznate. Drugi pravac je vraćanje na knjige i shvatanje onoga što je u njima shodno našem rezonovanju, što opet nosi sa sobom mnogo negativnosti, neke od njih svi mi svakim danom trpimo na svojoj koži.

Treći faktor: UZIMANJE ODREĐENIH ARGUMENATA I RAD PO NJIMA, A ZAPOSTAVLJANJE DRUGIH BEZ

POKUŠAJA SPOJA IZEĐU ARGUMENATA I RADA PO SVIM ARGUMNETIMA.

Ova tematika je sigurno teška, i u velikom broju slučajeva za nas neshvatljiva. Da bi ispravno shvatili ovu tematiku morali bi da pojasnimo mnogo izraza kao što je: Opći (ar. El-a'm)i posebni(El-Has) sažet(El-mudžmel) pojašnjen (Elmubejen). Kako se spaja između naizgled kontradiktornih argumenata. A to bi nam oduzelo mnogo vremena i prostora, a veliko je pitanje da li bi to shvatili i nakon pojašnjavanja. Sažetak govora je da je zapostavljanje jednog dijela argumenata i rad samo po određenim argumentima prijašnje sekte odvelo u zabludu. Tako ćemo naći haridžije da su zapostavili jednu stranu argumenata, argumente obećanja, pa ih je to dovelo da su kazali da je počinioc velikog grijeha nevjernik, a u drugu krajnost su otišle murdžije, pa su smatrali da grijesi ne utječu na stanje imana, da je iman nepromijenjiv, da se ne povećava niti smanjuje, zapstavljajući tako argumente prijetnje. A da su spojili sve argumente vidjeli bi da počinioc velikog grijeha nije nevjernik, ako grijeh smatra zabranjenim, i da činjenje grijeha utječe na iman, da se iman smanjuje i povećava. Povećava se pokornošću a smanjuje sa činjenjem grijeha. To je rad po svim argumentima koji su došli u ovom poglavlju.

Četvrti faktor: BUKVALNO SHVATANJE ARGUMENATA.

1- Čovjek ako ostavi shvatanje argumenata onako kako su ih shvatili selefi ovog umeta ima pred sobom jedan od dva pravca ili puta. Prvo, da ostavi ono što vrijedi i zamijeni sa onim što ne vrijedi, da govori o vjeri po svom nahođenju, zapostavljajući tako govor ashaba, učenjaka iz generacija koje su došle nakon njih. A neispravnost tog puta je jasna svakom raznmnom insanu. Drugi, da shvati određeni argument bukvalno ne gledajući na ostale argumente. Primjera radi, hadis kojeg je zabilježio Buharija, Muslim i drugi od Abdullaha ibn Mesuda r.a. da je Allahov Poslanik, alejhi selam, kazao: “Vrijeđanje muslimana je grijeh, a njegovo ubistvo je kufr.“ Ako bi ovaj hadis bukvalno shvatili to bi značilo da je bespravno ubistvo muslimana djelo koje izvodi iz vjere i da je počinoc tog djela nevjernik. Takvo tumačenje hadisa postaje kontradiktorno mnogom drugim argumentima. Jedan od njih su riječi Uzvišenog u suri Hudžurat: “Ako se dvije skupine vjernika sukobe (međusobno poubijaju).“ Iako se desilo da su jedni druge ubijali Allah obje skupine naziva vjernicima.

Spajajući i pomirujući prividnu kontradiktornost i koliziju ovih ajeta učenjaci su kazali da spomenuti hadis ne ukazuje da je ubistvo vjernika kufr, već je to veliki grijeh koji zbog njegove veličine Poslanik naziva kufrom kako bi na taj način vjernika upozorio na veličinu tog djela. Također, shvatanja hadisa kojeg velik broj ljudi pogrešno shvata hadis kojeg su zabilježili Buharija i Muslim od El-Mikdada ibn Es-Sveda r.a. da je rekao: „Kazao sam obraćajući se Allahovom Poslaniku, alejhi selam, šta misliš da sretnem nevjernika, pa se sukobimo sa sabljama, pa mi osijeće ruku sabljom, pa se skloni od mene za drvo, i kaže ´ja sam prihvatio Islam Allaha radi´, da li da ga ubijem?“ Nakon što je izgovorio te riječi Poslanik je rekao: „Ne čini to.“ Pa sam kazao: „O Allahov Poslaniče, odsjekao mi je ruku, a zatim je to kazao.“ Pa mi je kazao: „Ne čini to, ako ga ubiješ, on će biti na tvom stepenu prije nego si ga ubio, a ti ćeš biti na njegovom stepenu prije nego je rekao te riječi.“ Koliko je ljudi koji shvataju ovaj hadis na način da to znači da ga je ubio on bi postao(ono što je on bio)nevjernik!

To bi značilo da je počinioc velikog grijeha nevjernik, a to nije stav Ehlis-s-unneta. Ispravno shvatanje ovog hadisa je, da ga je ubio njegova krv postaje halal zbog bespravnog ubistva muslimana (a i dalje je musliman) kao što je i krv ubijenog bila halal prije nego prihvatio Islam(dok je bio nevjernik), a krv ubijenog je postala haram-zbog islama- kao što je bila zabranjena krv ubice prije ubistva(jer je musliman). (Možda je malo poteško za shvatiti ali ako se pročita više puta mislim da će postati jasno) ( Pogledaj: Rijadu-s-Salihin sa opaskama i izvedbom hadisa od Šuajba Arnauta, br.392, 152 str.)