Recent Posts

Tuesday, April 26, 2011

Pogrešan tekfir – prva novotarija u islamu!






Pogrešan tekfir – prva novotarija u islamu!
Šejh Ibrahim b. Amir el-Ruhajli, hfz., u svom djelu "El-
Tekfir ve Davabituhu", str.31-37., kaže: "Pogrešan tekfir muslimana
se javlja vrlo rano u povijesti ovoga ummeta. Ulema spominje da je
tekfir muslimana zbog velikih grijeha prva novotarija koja se pojavila u
ovome ummetu!
Tekfir muslimana od strane haridžija...
Šejhul-islam Ibnu tejmijje rhm., kaže: "Prve novotarije,
poput novotarije haridžija, nastaju kao plod pogrešnog razumjevanja
Kur'ana. Oni nisu imali za cilj otvoreno se suprostaviti Kur'anu, ali su
razumjevali ono na što Kur'an nikako nije ukazivao, pa umisliše da nas
Kur'an obavezuje tekfirom griješnika – jer je vjernik dobročinitelj, i
bogobojazan, što ih odvede tome da kažu: Ko nije dobročinitelj, i ko
nije bogobojazan – ta osoba je nevjernik, koji će vječno ostati u vatri!?
Potom rekoše: Osman i Alija, r.a., i oni koji su s njima, nisu vjernici –
jer su ljudima sudili po onome što Allah dž.š., nije objavio!?
Svoju novotariju su zasnovali na dvjema pogrešnim premisama:
1. Ko postupi suprotno Kur'anu, pogrešnim postupkom ili
mišljenjem – ta osoba je nevjernik (kafir).
2. Osman i Alija r.a., i oni koji ih podržavaju su tako
postupili!?
Na osnovu navedenog, moramo se dobro čuvati od tekfira
muslimana, zbog njihovih grijeha ili grešaka (bil-zunub velhataja),
jer je to prva novotarija koja se pojavila u Islamu.
Pobornici te novotarije muslimane proglasiše nevjernicima,
živote i imetke im ohalališe, a od Poslanika s.a.w.s., se bilježe brojne
sahih predaje koje kude nosioce te ideje, i naređuje borbu protivu njih.
Imam Ahmed rhm., kaže: Po pitanju njih postoji više sahih predaja,
koje nam dolaze na oko deset načina. Imam Muslim rhm., bilježi ove
predaje u svome Sahihu, a i sam Buharija rhm., ima posebno
poglavlje o njima, dok oni, i pored kuđenja usmjerenog protivu njih,
za cilj imaju slijeđenje Kur'ana, pa šta tek da kažemo za one čije su
novotarije suprostavljanje Kur'anu, i neprihvatanje njega, a uz sve to
tekfiri ostale muslimane poput Džehmijja!?
1
Poslije njih dolaze šije sa svojim govorom – osoba koja je
izmislila ši'izam nije imala za cilj vjeru, već je imala pokvarene
namjere, a bilježi se da je u pitanju bila osoba munafik-zindik. Osnova
njihove novotarije je zasnovana na lažima prilijepljenim Poslaniku
s.a.w.s., kao i na poricanju sahih hadisa.
U sektama ovog ummeta nećeš naći većih lažova od ši'ija, za
razliku od haridžija, od kojih se nikako ne bilježi laž (jer je za njih laž
nevjerstvo, op.prev.)! Što se tiče ši'ija nije se moglo uzdati u nijednog
njihovog šejha kada je prihvatanje rivajeta u pitanju, zbog toga što
mnogo lažu, pa su ih zbog toga mimoišli sakupljači hadisa. Imam
Buharija i imam Muslim rhm., ne bilježe hadise o Ehlu-Bejtu, izuzev od
onih koji dolaze izravno od djece njihove poput Hasana i Husejna, i
poput Muhammeda b. El-Hanefiijje, i njegova pisara Ubejdullaha Ibnu
Ebi Rafi'a, te drugova Ibnu Mes'uda i sotalih poput Ubejde el-
Selmanija, Harisa el-Tejmijja, Kajs b. Abbada, i njima sličnim.
Spomenute osobe su sigurne kada su rivajeti od Alije r.a., u pitanju,
tako da muhaddisi bilježe njihove hadise.
Ove dvije sekte – haridžije i ši'ije, nastaju poslije ubistva halife
Osmana r.a., dok su muslimani za vrijeme Ebu Bekra, Omera, i prvog
djela vladavine Osmana r.a., bili jedinstveni. Pri kraju hilafeta Osmana
r.a., nastaju određeni događaji koji izazvaše određenu podijeljenost u
islamskim redovima, dok sljedbenici fitne i nasilja ne ubiše Osmana
r.a., što učini da se muslimani, nakon njegova ubistva, podijele. Kada
su se muslimani udarili na Siffinu, nakon čega se složiše na
prihvatanje odluke dvojice predstavnika oba tabora – ustaše haridžije
na Aliju r.a., i odvojiše se od njega, napuštajući džema'at muslimana,
stacionirajući se u oblasti zvanoj Harura'. Alija r.a., ih nije htio dirati,
poručujući im: Kod nas polažete pravo na slijedeće: Nećemo vam
uskraćivati pravo na plijen, niti ćemo vam uskraćivati pravo na
posjet mesdžidima – sve dok ne ohalalite muslimansku krv, i
njihov imetak. Nakon toga ubiše Abdullaha b. Hababa r.a., i
napadoše vojsku muslimana, nakon čega Aliji r.a., bi jasno da je u
pitanju skupina o kojoj je govorio Allahov Poslanik s.a.w.s.!" Pogledaj:
Medžmu'ul-Fetava, 13/31-32..
Haridžije su zasnovale svoj konsenzus (el-idžma'), na slijedećim
tačkama:
1. Proglašavanje Alije i Osmana r.a. – nevjernicima.
2. Proglašavanje učesnika bitke kod Džemela –
nevjernicima.
2
3. Proglašavanje dvojice predstavnika (hakeman) –
nevjernicima.
4. Ko je bio zadovoljan njihovim suđenjem (tahkim) – oni
su nevjernici.
5. Ko bude rekao da su bili u pravu – taj je nevjernik.
6. Ko bude rekao da je jedan od njih dvojice u pravu – taj
je nevjernik.
7. Treba ustajati vojno protivu nasilničkih vladara.
Pogledaj: El-Ferku bejnel-firek,str.73.;El-Tebsir fid-din,imam
Isfirajini, str.45..
Tekfir muslimana od strane ši'ija/rafidija...
Nakon haridžija, slijede ši'ije, koji zajedno sa prvima, također,
učestvuju u bespravnom tekfiru muslimana. Ši'ije-rafidije nevjernicima
proglasiše najbolje sinove ummeta – ashabe Allahova Poslanika
s.a.w.s., smatrajući ih murteddima, jer su, po njima, napustili
pokornost Aliji r.a.!?
U 'najtačnijoj' i 'najvrijednijoj' ši'itskoj knjizi "Kitabul-Kafi", stoji
da je Ebu Dža'afer, navodno, rekao: "Poslije Poslanika s.a.w.s., su
se ljudi odmetnuli od vjere izuzev trojice: Mikdad b. El-Esveda,
Ebu Zerra el-Gifarija, i Selman el-Farisija!?" Pogledaj: El-Revdah
minel-Kafi, 8/245-246..
Šejhul-islam ibnu Tejmijje rhm., kaže: "Rafidije/šije su
nevjernikom proglasili Ebu Bekra, Omera i Osmana r.a., kao i većinu
muhadžira i ensarija, i onih koji se u dobru za njima povode, s kojima
je Allah dž.š., zadovoljan, a i oni Njime; nevjernicima proglašavaju
većinu ummeta Muhammeda s.a.w.s.! Nevjernikom smatraju svakog
onog koji smatra da je Ebu Bekr ili Omer r.a. – 'adil (dobar i
pravedan), ili pak muhadžiri i ensarije, ili bude zadovoljan njima - kao
što je Allah dž.š., zadovoljan njima, ili im bude tražio oprosta - kao što
je Allah dž.š., naredio da im se oprosta traži. Glavne predstavnike
ovog milleta proglašavaju nevjernicima, poput: Se'id b. el-Musejjiba,
Ebu Muslim el-Havelanija, Uvejs el-Karnija, Ata b. Ebi Rebbaha,
Ibrajima el-Neha'ija, kao i imama Malika, Evza'iju, Ebu Hanifu,
Hammada b. Zejda, Hammada b. Selemu, Sevrija, Šafiju, Ahmed b.
3
Hanbela, Fudajl b. 'Ijada, Sulejmana el-Daranija poznatijeg kao el-
Kerhi, Džunejd b. Muhammeda, Sehl b. Abdullaha el-Tesetturija...
Smatraju da je 'kufr' navedenih osoba veći od kufra jevreja i
kršćana, jer su jevreji i kršćani nevjernici shodno svojoj osnovi, dok je
kufr riddeta teži i gori od običnog kufra!?" Pogledaj: Medžmu'ul-
Fetava, 28/477-478..
Tekfir od strane kaderija/mu'utezila...
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: "Na kraju perioda
ashaba nastaju kaderije. Osnova njihove novotarije jeste nemogućnost
njihova intelekta da prihvate vjerovanje u Allahov dž.š., kader
(određenje), kao i nemogućnost vjerovanja u Njegove naredbe i
zabrane, nagrade i kazne, umišljajući da je sve navedeno nemoguće...
Priča o kaderu se proširila, i najaktuelnija je bila u Basri i Šamu, a
dijelom i u Medini... Haridžije su još prije njih zadirali u pitanje tekfira
griješnika – pripadnika kible, rekavši: Oni su nevjernici, koji će vječno
ostati u vatri – u šta se ostali svijet kasnije upustio, a sa njima i
kaderije, i to nakon smrti Hasana el-Basrije rhm.. Amr b. Ubejd i
njegovi sljedbenici su izjavili: Takvi nisu ni muslimani, a ni kafiri, već
su na stepenu između ovo dvoje, ali će u svakom slučaju vječno ostati
u vatri – slagajući se sa haridžijama u tome da će takvi ostati vječno u
vatri, i da nemaju ništa od islama ili imana sa sobom, ali ih samo ne
nazivaju nevjernicima. Napustiše halke i predavanja učenika Hasana
el-Basrije rhm., tipa Katade, Ejjuba el-Sihtijanija, i njima sličnih, zbog
čega, kasnije, bijahu prozvani mu'utezilama." Pogledaj: Medžmu'ul-
Fetava, 13/36-38..
Ovako bolest tekfira bez jasnih dokaza, i šeri'atske
podloge, prelazi sa jedne novotarske skupine na drugu, sve dok
ne postade glavnom odlikom, i jasnim obilježjem većine
novotarskih sekti!
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: "Na ljudima je da se
pridržavaju opštih pravila na kojima je složan selef ovoga ummeta,
kao i njegovi imami. Svi oni vjeruju u ono čime je Allah dž.š., opisao
Sebe, i u ono čime Ga je opisao Njegov Poslanik s.a.w.s., bez ikakvog
iskrivljavanja značenja (tahrif), niti negiranja (ta'atil), bez raspitivanja
o kakvoći toga (tekjif), i bes usporedbe istih sa drugima (temsil). Niko
nema pravo proglašavati muslimana nevjernikom pa makar pogriješio
ili se ogriješio – sve dok protivu takvog ne bude uspostavljen dokaz, i
dok ne uvidi put.
4
Osoba, čiji je islam ustvrđen uz maksimalno ubjeđenje (jekin),
to mu se ne može oduzeti uz sumnju (šekk)! Naprotiv, islam se takvoj
osobi ne oduzima sve dok se protivu nje ne uspostavi dokaz, i dok joj
se ne otkloni postojeća šubha! Što se tiče tekfira osobe koja prethodne
stavove zastupa, ono će se zasnivati na pravilu kojeg moramo
spomenuti ovdje, jer se zbog lošeg poimanja ovog pravila dešavaju
razni problemi u ummetu koji se ogledaju u tekfiru novotara, kao što
je to bio slučaj ranije sa oduzimanjem imana od velikih griješnika!
Veliki broj novotara, poput haridžija, rafidija, kaderija, džehmija,
mumessila – steknu izvjesno ubjeđenje, koje je u osnovi batil, ali u
njihovim očima ono biva jedinom istinom (hakk), a potom nevjernikom
smatraju svakog onog ko se ne složi sa njima u tom mišljenju!"
Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 12/466-476..
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: "Ovakav je hal
novotarskih skupina – prvo izmisle neki stav, a potom ga učine
jednom od obaveza vjere, ili pak sastavnim dijelom vjere koji se
neizostavno mora ispuniti, a potom tekfire svakog onog ko se ne složi
sa njima u tome, ohalaljujući njegov život, kao što je to bio slučaj sa
haridžijama, džehmijama, rafidijama, mu'utezilama i ostalim.
Što se tiče Ehlu-Sunneta – oni ne izmišljaju nikakve stavove, i
ne proglašavaju nevjernikom osobu koja čini idžtihad i pogriješi u
tome, pa makar ta osoba bila njihovim neistomišljenikom koji ih zbog
nečega tekfiri, i njihove živote ohalaljuje, isto kao što ashabi r.a., nisu
tekfirili haridžije, i pored toga što su haridžije tekfirili Osmana, Aliju, i
one koji ih u vlasti podržavahu, i pored toga što su ohalalili živote
ostalih muslimana!" Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 19/212..
Na drugom mjestu, šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže
slijedeće: "Tekfir haridžija, kao i ostalih novotarskih skupina, je
zasnovan na dvjema pogrešnim premisama, i to:
1. Taj postupak je u suprotnosti sa Kur'anom.
2.Ko postupi suprotno Kur'anu – ta osoba je nevjernik, ne
bitno je li u pitanju osoba koja je pogriješila, ili je grijeh
počinila, prethodno bivši ubjeđen da je taj postupak obavezan
ili zabranjen. Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 13/209..
Prijevod: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
5

No comments:

Post a Comment

Note: Only a member of this blog may post a comment.