Recent Posts

Sunday, September 11, 2011

Savez namirisanih i dobrih ljudi...




Priredio: Sead-ef. Jasavić, prof.

www.islam-iman.com

- „Savez Dobrih“ je jedan od najčuvenijih saveza predislamskih arapa, koji je sklopljen nakon „Saveza Namirisanih“, što se desilo prije poslanstva Muhammeda s.a.w.s., za radi pomaganja potlačenog čovjeka, i zaustavljanja zulumćara nepravednih u svome nasilju.

Prvi savez: „Savez Namirisanih“ (Hilful-Tajjibin)

Prvi savez kojeg su Arapi uspostavili po ovom pitanju bio je „Savez Namirisanih“ (Hilful-Tajjibin). Razlog njegove uspostave je bio taj što je jedan dio Kurejšija odlučio da preuzme instituciju el-Hidžabe (opsluživanja Ka'abe plemenite), od plemena Benu Abdud-Dar, kao i instituciju el-Liva' tj. čast bajraktarstva i nošenja zastave u ratovima, te instituciju el-Sikaje tj. pripremanja vode za piće hadžijama.

Ove tri časne institucije se nikada nisu zadesile u jednom arapskom trbuhu-plemenu, pa su zavidnici počeli zavidjeti, aktivirajući se po tom pitanju da se navedene počasti ukinu i eđusobno razdijele.

Kurejšije su se podjelile po ovom pitanju, pa je pleme Benu Abdud-Dar pozvalo u pomoć i sazvalo poštene i hrabre ljude. Kada su se sakupili, pleme Benu Abdu Menaf je izvadilo posudu sa mirisom u koju su svi prisutni zamočili svoje ruke, kao znak zakletve i dogovora da će pomagati pleme Benu Abdud-Dar, kao i sve potlačene ljude mimo njih. Nakon toga su ruke svoje otrli o Ka'abi, kao znak potvrde svoje zakletve i riječi, zbog čega su nazvani „Namirisanima“. (Pogledaj: Sira, Ibnu Hišam, 1/130-132.)

Ovom prilikom su se dogovorili da institucija održavanje Ka'abe i pojenja hadžija bude u nadležnosti plemena Benu Abdu Menaf, a da institucija el-Hidžabe (zastiranja Ka'abe), el-Liva' (bajraktarstva u ratovima), el-Nedva (okupljanja), ostane u nadležnosti plemena Benu Abdud-Dar. Ovaj dogovor je potrajao dugo. (Pogledaj: Sira, Ibnu Kesir, 1/101.)

Imam Ebu Dža'afer el-Tahavi rhm., kaže: „„Savez Namirisanih“ se desio mnogo prije čuvene godine Slona (kada se rodio Muhamed s.a.w.s.). To je bio Savez 8 kurejšijskih trbuha: Hašim, Muttalib, Abdu Šems, Nevfel Benu Abdu Menaf, Tejm b. Murreh, Esed b. Abdul-'Uzza, Zehra b. Kilab i Haris b. Fihr – kojeg su sklopili onda kada je pleme Abdu Menaf pokušalo preuzeti instituciju el-Sikaja (pojenja hadžija), i el-Liva' (bajraktarstva u ratovima), od plemena Benu Abdud-Dar. Ovih osam plemena su se udružila na tome da ovo ne dozvole, pa je tada Ummu Hakim bint Abdul-Muttalib donijela posudu sa mirisom, u koju su svi zamočili svoje ruke, kojima su udarili o Ka'abu, kao znak potvrde svoje riječi i zakletve. Zbog toga su nazvani Namirisanima. Ono što je bilo u rukama plemena Benu Abdud-Dar su ostavili tako kako je, plašeći se da zbog toga ne dođe do rata među Arapima. Allahov Poslanik s.a.w.s., se rodio nakon toga, u čuvenoj godini Slona.“ (Pogledaj: Šerhu Muškilil-Asar, br.5963., 15/213.)

Allahov Poslanik, Muhammed s.a.w.s., dakle, nije prisustvovao sklapanju ovog prvog arapskog predislamskog Saveza.

Drugi savez: „Savez Dobrih“ (Hilful-Fudul)

„Savez Dobrih“ (Hilful-Fudul), je Savez kojeg je sklopio jedan dio učesnika prethodno sklopljenog „Saveza Namirisanih“, u kojem je učestvovao i Allahov Poslanik s.a.w.s., kada je imao 20 godina života. Ovaj Savez je imao za cilj Islah tj. popravku opšteg stanja na bolje. Kurejšijska plemena su pozvala na sklapanje ovakvog Saveza, zbog čega su se okupili u kući Abdullaha b. Džud'ana, zbog toga što je on bio jedan od starijih uglednika Mekke. Savez je bio sklopljen kod njega, i tada su se međusobno dogovorili za to da se u Mekki neće naći potlačena osoba – mazlum, a da svi oni kolektivno neće stati uz njega a protivu onoga ko mu je zulum i nasilje učinio, sve dok svoje ukinuto i povrijeđeno pravo ne povrati. Kurejšije su ovaj savez nazvale „Savez Dobrih“ (Hilful-Fudul). (Pogledaj: Sira, Ibnu Hišam, 1/134-135.)

Ibnu Kesir rhm., je rekao: „Savez Dobrih“ je bio najpošteniji i najčasniji Savez za kojeg se moglo čuti među Arapima, a prvi koji je o tome zborio, i koji je tome pozivao je bio Zubejr b. Abdul-Muttalib.“ (Pogledaj: el-Sira el-Nebevijja, 1/259.)

Razlog tome je bio taj što je neki čovjek-stranac došao u Mekku sa svojom robom, koju mu je otkupio 'As b. Va'il, s time što ga je u trgovanju prevario. Taj stranac pozva u pomoć birane ljude iz Mekke, pa ga jedan dio njih potcijeni, dok ga drugi dio njih pomoga, što je bilo razlogom nastajanja onoga o čemu smo malo prije govorili.

Savez je bio sklopljen u svetom mjesecu Zul-Ki'ideh, kada su se svi zakleli na to da će biti jedinstveni u pomaganju potlačenog-mazluma, protivu tlačitelja-zalima, sve dok svoje pravo ne povrati, pa makar sve to iziskivalo kolektivno stradanje! Nakon toga su otišli kod 'Asa b. Va'ila, kojem su oduzeli imetak od potlačenog čovjeka-stranca, vraćajući ga njegovom vlasniku.

Učestvovanje Allahovog Poslanika s.a.w.s., u ovakvom „Savezu“ je jedno veliko upozorenje svima nama i znak da je u pitanju jedan veoma bitan segment vjere i ljudskog života. Ovaj postupak Poslanika s.a.w.s., je dokaz tome da svaki musliman treba da stremi pravdi i da radi na njenom ostvarenju onoliko koliko je u mogućnosti, i da pomaže sve pojedince ili organizacije i institucije koje se bore za ostvarenje pravde. Povraćaj ugroženih prava obespravljenim licima je nužna i bitna stvar normalnog funkcionisanja ljudskog života, kojeg je Islam, svojim dolaskom, apsolutno potvrdio, a što nam je Allahov Poslanik s.a.w.s., i potvrdio riječima:

„Kada bi me opet tome pozvali – ja bi im se, kao musliman, odazvao!

وَلَوْ أُدْعَى بِهِ فِي الْإِسْلَامِ لَأَجَبْت

„Ne bih ga prekršio ni za hiljadu crvenih deva!“

فَمَا أُحِبُّ أَنَّ لِي حُمْرَ النَّعَمِ وَأَنِّي أَنْكُثُهُ

Talha b. Abdullah b. Avf r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „U kući Abdullaha b. Džud'ana sam prisustvovao sklapanju jednog Saveza – ne bih zamijenio to za hiljadu crvenih deva! Kada bi me opet tome pozvali – ja bi im se, kao musliman, odazvao!“ (El-Sunen el-Kubra, Bejheki, br.13461.; Ma'arifetul-Sunen vel-Asar, Bejheki, 9/305.; Tehzibul-Asar, el-Taberi, 1/17-20.;

Abdurrahman b. 'Avf r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada sam bio mladić, prisustvovao sam, zajedno sa svojim amidžama, sklapanju „Saveza Dobrih-Namirisanih“; ne bih ga prekršio za hiljadu crvenih deva!“ (Sahih. Musned, Ahmed b. Hanbel, br.1655-1676.; Sahih, Ibnu Hibban, br.4373-4374.; Musned, Ebu Ja'ala, br.844-845.)

Ove predaje nas upućuju na to da je muslimanu dozvoljeno da se međusobno potpomaže sa nemuslimanom kada je u pitanju spašavanje i pomaganje nevoljnika i potlačenog čovjeka – bez obzira na to ko je on.

„Savez Dobrih i Namirisanih“ o kojima nam Poslanik s.a.w.s., govori, je Savez koji je bio sklopljen radi pomaganja osoba kojima su bila uskraćena primarna i sekundarna prava – mazlumi, kako bi im se ta ugrožena i oštećena prava povratila.

I ako su mazlumi – obespravljene osobe, tada bili nevjernici, shodno navedenim predajama, muslimanu je dozvoljeno da im pomaže u povraćaju svojih izgubljenih prava, a ako je to tako – a jeste - šta tek treba reći kada je u pitanju mazlum koji je ujedno i musliman!

Ako bi se Poslanik s.a.w.s., odazvao pozivu predislamskih Arapa – mušrika, radi borbe za dobro i protivu zla, šta tek da kažemo za poziv koji nam radi ovih stvari upućuju muslimani! Ne smijemo biti sebični – pa da samo sebe čuvamo od zuluma i nasilja! Pravi musliman je onaj koji će žrtvovati sebe i svoj interes radi odbrane slabog i potlačenog čovjeka!

Ova poslanikova s.a.w.s., praksa nas upućuje na to da sve dok su ljudi dobri i vrijedni, i vežu ih dobre aktivnosti, namjere i principi i stvari koje su od opšte koristi po društvo - u šta prvashodno spada pomaganje slabih i potlačenih – musliman će biti prvi u takvom djelovanju, prvashodno radi Allahovog dž.š., raziluka i zadovoljstva, radi svoje sreće i mira, a zatim i radi sreće i mira svoga okruženja i cijelog čovječanstva!

Islam poziva ljude kolektivnoj saosjećajnosti, otklanjanju šteta od ljudi i priskrbljivanju koristi, poput otklanjanja nasilja, zuluma i nepravde, čuvanja prava i hakka ljudi, insistiranja na univerzalnom principu slobode vjere, razmišljanja, govora, pravde i ostalih životnih principa, shodno riječima Poslanika s.a.w.s.: „Kada bi me opet tome pozvali – ja bi im se, kao musliman, odazvao!“ I ako je ovo bio predislamski Savez, prije Objave – Kur'ana i Sunneta, Allahov Poslanik s.a.w.s., nam je pojasnio važnost udruživanja ljudi i nužnost sklapanja Saveza radi ostvarenja interesa koji su od opšte koristi po sve ljude!

Zašto se onda mi ne odazivamo onome u čemu je spas i prosperitet ljudskog života!? Zašto se ne odazivamo onome u čemu je spas od spletki naših neprijatelja, čime ćemo odagnati zlo i belaj od nas!? Zašto se ne odazivamo opštim principima dobra – koje uviđa sav normalni svijet, a iste nam Allah dž.š., potvrđuje Svojom Objavom!? Zašto ne dohvatimo za ruku zulumćara – nepoštenog i nepravednog, kako bi pomogli mazluma – jadnog i potlačenog!? Zašto dozvoljavamo to da su predislamski Arapi – mušrici, bili svjesniji ove obaveze i potrebe, nego li brojni današnji „muslimani“ – koji svakodnevno Allahu na sedždu padaju – a „ne vide“ šlepere ZULUMA koji svakodnevno prolaze pored njih!? Zašto i zašto...?!

Allahov Poslanik s.a.w.s., je, pored učestvovanja u „Savezu Dobrih“, prije svoga poslanstva, sa svojim narodom učestvovao i u njihovom ratu poznatijem pod imenom „el-Fidžar“, kada je imao 20 godina, braneći svoje amidže od neprijateljskih kopalja i strijela. S obzirom na to da je taj rat vođen zbog povrede svetosti „Svetih Mjeseci“, poslanikovo s.a.w.s., učestvovanje u njemu je bilo potpuno legitimno. (Pogledaj: Sira Ibnu Hišam, 1/169.)

Allahov Poslanik s.a.w.s., je, pored učestvovanja u „Savezu Dobrih“, prije svoga poslanstva, sa svojim narodom učestvovao i u izgradnji Hrama Ka'abe i postavljanju Hadžerul-Esveda (Crnog Kamena), na njegovo mjesto – kada ih je takvim svojim postupkom međusobno izmirio nakon što su umalo zaratili međusobno zbog toga kome će pripasti čast postavljanja Crnog Kamena! (Mustedrek, Hakim, 1 /458.)

Nakon svoga poslanstva, nakon hidžre, Poslanik s.a.w.s., je bio u Savezu sa medinskim jevrejima po pitanju vojne odbrane i čuvanja Medine – i ako je svima poznato da su Jevreji nevjernici, opšti interes muslimana je ipak preči i veći. (Pogledaj: el-Zenad fi šerhi Lum'atil-I'itikad, 1/90.)

Musliman je osoba koja će se sa svakim čovjekom pomagati u pitanjima dobra, pravde i prava, ne bitno koji aspekt života je u pitanju, i musliman je osoba koja će se boriti protivu svake vrste zla i nepravde, ne bitno koji aspekt života je u pitanju, shodno kur'anskom ajetu koji glasi: „Potpomažite se međusobno u dobročinstvu i bogobojaznosti, a nemojte se pomagati u grijehu i neprijateljstvu!“ (el-Ma'ida, 2.)

Musliman voli i pomaže pravdu – gdje god se ona nalazi i traži. Musliman radi na pomaganju slabih i potlačenih ne bitno ko su i gdje su. Musliman se bori protivu rasizma, pristrasnosti i nacionalizma. Musliman pomaže sve narode potlačene od zulumćara, koji se nepravedno ohole po zemlji. Musliman se bori protivu svih onih koji ljude žele pretvoriti u svoje robove. Islam staje na put zulumu i nasilju, a na svaki mogući način pomaže potlačene i mazlume, ne bitno koje su boje kože, koje su nacije i koje su vjere. Musliman vjeruje da je pomaganje potlačenog i ostvarenje pravde i mira na Zemlji – jedan od najvećih ciljeva džihada koji je propisan islamskim Šeri'atom, što nam „Savez Dobrih“, o kojem nam Poslanik s.a.w.s., govori najbolje potvrđuje – jer je u pitanju propisanost borbe za oštećena prava čovjeka makar on bio i nevjernik!

Poslanik s.a.w.s., je s ponosom spomenuo svoje učestvovanje u takvom džahilijetskom „Savezu Dobrih“, kada je bio mlad, u periodu prije Islama, kada je bio saveznik ostalim snagama u borbi protivu zulumćara nepravednih, a za povraćaj prava potlačenih i slabih, rekavši: „Kada bi me opet tome pozvali – ja bi im se, kao musliman, odazvao!“

Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., kaže: „Šeri'at se temelji na mudrosti, i interesima ljudstva kako ovog tako i budućeg svijeta. Šeri'at je sav pravda; sav je rahmet i milost Božija. Šeri'at je sav od interesa i koristi ljudstva. Šeri'at je sama mudrost. Svako pitanje koje izlazi iz okvira pravde u nepravdu, iz milosti u kaznu, iz koristi i interesa u štetu, iz mudrosti u glupost – to nije Šeri'at, i ako će to neko nazivati Šeri'atom zbog svog te'vila – pogrešnog rezonovanja i tumačenja Šeri'ata. Šeri'at je sušta uspostava pravde među ljudima i samilosti među stvorenjima. Šeri'at je Allahova sjena na zemlji, mudrost koja najbolje i najiskrenije upućuje na Njega, i na istinitost poslanstva Njegova Poslanika s.a.w.s.. Šeri'at je svjetlo pomoću kojeg gledaju oni koji oči imaju, i kojim se upućuju oni koji su upućeni. Šeri'at je apsolutni lijek za svaku bolest, i pravi put za one koji misle hoditi pravim putem. Šeri'at je radost oka, život srca, slast duša. Šeri'at je život, hrana, lijek, svjetlo, iscjeljenje, čuvanje. Šeri'at je dobro ovoga svijeta, i svako dobro proizilazi iz njega, i nastaje pomoću njega...“ (Pogledaj: I'ilamul-Muvekki'in, 3/3.)

Ebu Hurejre r.a., kaže: Čuo sam Allahovog Poslanika s.a.w.s., kako govori: „Ono što sam vam zabranio – klonite ga se, a ono što sam vam naredio – činite koliko možete! Oni prije vas su propali samo zbog toga što su mnogo pitali i što bi se sa svojim poslanicima razilazili!“ (Muslim, br.6259.) Pravda je imperativ i naredba Allaha dž.š., i Njegovog Poslanika s.a.w.s., Kur'ana i Sunneta - Islama uopšteno – pa, sprovodite je onoliko koliko ste u stanju i koliko možete!!!


Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Imam „Sultanija“ džamije, Plav, Sandžak, CG

No comments:

Post a Comment

Note: Only a member of this blog may post a comment.