Opravdanje neznanjem u pitanju nevjerstva

Opravdanje neznanjem u pitanju nevjerstva

Pripremio: mr. Semir Imamović Rekao je Muhammed ibn Salih el-Usejmin: ''Neznalice, u pitanjima djela koje izvodi iz islama, možemo podijeliti u dvije vrste: a. Oni koji ne ispovijedaju islam, ili ne ispovijedaju nikakvu vjeru, i nije im palo napamet da su postupci koje čine u suprotnosti sa istinom i pravom vjerom. Prema njima ćemo se ophoditi kao i prema ostalim nevjernicima, a šta će biti sa njima na Ahiretu, Allah, dželle šenuhu, najbolje zna! b. Oni koji ispovijedaju vjeru islam, odrasli su na djelu, koje u normalnim okolnostima izvodi čovjeka iz vjere, ali im nikad nije palo napamet da je postupak kojeg čine u suprotnosti sa islamom, istinom i pravom vjerom, niti ih je ko upozorio na to! Prema ovakvoj osobi ćemo se odnositi kao i prema ostalim muslimanima, a njihovo status na Ahiretu, samo je Allahu poznat! Navedeni stav podržavaju Kur'an, Sunnet kao i stavovi velikog broja islamskih učenjaka. (Šerhu kešfiš-šubuhat: 51., 52.). Ispravno je mišljenje da se neznanje uzima obzir prilikom utvrðivanja i ispitivanja konkretnog slučaja nevjerstva. Kur'an i Sunnet obiluju dokazima koji potvrðuju da je neznanje opravdanje, i da niko neće biti odgovoran dok do njega ne doðe Allahova opomena koju je On objavio svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Izdvajamo sljedeće dokaze: 1. Sam princip obveznosti (teklifa) u islamskom vjerozakonu usko je vezan sa mogućnošću (ar. kudret) onoga kome su upućuje naredba ili zabrana. čovjek će biti odgovoran oniliko kolike su bile njegove mogućnosti za izvršavanjem naredbi i ostavljanjem zabrana. Rekao je Uzvišeni: ''Allah nikoga preko njegovih mogućnosti ne opterećuje.'' (Prijevod značenja, El-Bekare: 286.). Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Ono što sam vam naredio, izvršite koliko budete u mogućnosti, a ono što sam vam zabranio, ostavite!'' (Muttefekun alejhi). 2. Allahova, dželle šenuhu, neizmjerna mudrost zahtijeva da niko ne bude kaženjen dok mu ne doðe upozorenje i opomena. Rekao je Uzvišeni: ''Mi ni jedan narod nismo kažnjavali, a da mu prije toga nismo Poslanika poslali.'' (Prijevod značenja, El-Isra: 15.). Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Niko više od Allaha ne voli opravdanje i ispriku. Zato je i poslao poslanike, kako bi oni upozoravali i radosne vijesti donosili.'' (Buharija, 6980., Muslim, 1499.). Rekao je Ševkani u komentaru riječi Allaha, dželle šenuhu: Tako je, jer tvoj Gospodar nije uništavao sela i gradove zbog zuluma njihova – bez prethodne opomene njihovim stanovnicima: ''Ajet znači da je Allah, dželle šenuhu, poslao svoje Poslanike ljudima, kako ne bi uništio gradove i sela kojim nije došao opominjač (poslanik), niti im je poslana Knjiga. Tek kada ih Poslanici upozore, i oni neposlušni ostanu, Allah, dželle šenuhu, ih uništava.'' (Fethul-kadir: 2/163.). 3. Allah dželle šenuhu je opravdao Isaove učenike, kada su ga pitali da li Njegov Gospodar može spustiti trpezu sa nebesa, i nije ih osudio na nevjerstvo, iako su riječi koje su izgovorili na tom stepenu. Kaže Ibn-Džerir u tefsiru ajeta koji govore o tome: ''Riječi: Bojte se Allaha, ako ste uistinu vjernici, Isa je rekao svojim učenicima: Bojte se Allaha, o učenici moji, i pazite da vas zbog ovih riječi ne snaðe Allahova kazna, koju niko neće moći spriječiti. Svojom sumnjom da je Allah u mogućnosti spustiti trpezu sa nebesa, oni su iskazali nevjerstvo. Riječi: ''Bojte se Allaha, i Njegove kazne, ako ste istinski vjernici'', znače: ako istinski vjerujete u ono čime vam prijetim, zbog riječi koje ste kazali. (Džamiul-bejan: 7/130. – 131.). Rekao je Ibn-Hazm: ''To su bili učenici Isaovi koje je Allah pohvalio u Kur'anu. Iz neznanja su pitali Isa, alejhi selam, da li je Njegov Gospodar u mogućnosti spustiti trpezu sa nebesa. To im nije poništilo vjerovanje, jer je takvo nešto neizbježno. Postali bi nevjernicima da su ustrajali u tome nakon što im je donešen dokaz i pojašnjenje.'' (Pogledaj: El-Faslu fil ehvai vel-mileli ven-niheli: 3/253.). 4. Musaov narod je kazao Musau, alejhi selam: ''Načini nam boga, kao što oni boga imaju'' (Prijevod značenja, El-Earaf: 138.), što su jasne riječi nevjerstva, a Musa ih zbog toga nije proglasio nevjernicima, niti je naredio da se nad njima izvrši kazna za otpadništvo, jer su bili neznalice, i ono što su kazali, kazali su iz neznanja. Zato im je rekao: ''Vi ste narod koji ne zna.'' Kaže Ibn-Kesir: ''Tj ne znate Allahovu, dželle šenuhu, veličinu i Uzvišenost, i da se Njemu ne smije niko kao drug i partner pridružiti.'' (Tefsir ibn-kesir: 2/253.). 5. Sličan postupak se dogodio i u ummetu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo u bitku na Hunejnu, i kada je prolazio pored nekog drveta, jedna skupina ljudi, novih u islamu, je rekla: ''Načini i ti nama Zatu-envat (drvo na kojeg su mušrici vješali svoje oružje vjerujući da im ono donosi korist), kao što oni (mušrici) imaju. Kada je to čuo, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: ''Allahu ekber! Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, rekli ste ono što su Israelćani rekli Musau: ''Načini nam boga, kao što oni boga imaju''. Slijedit ćete običaje onih koji su prije vas bili...'' (Tirmizi, 2180. Nesai u ''El-Kubra'', 11 185. Rekao je Tirmizi za njega da je hasen-sahih) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih nije, zbog toga što su kazali, proglasio nevjernicima, zbog njihovog neznanja. 6. U prijašnjim narodima je živio čovjek koji je ogrezao u grijesima, i kada mu se približila smrt naredio je sinovima da ga spale, razaspu njegov pepeo, dio na kopnu, a dio na moru, misleći da ga Allah, dželle šenuhu, u takvom stanju ne može proživjeti. Allah, dželle šenuhu, ga je proživio i pitao zašto je to uradio, a on je rekao iz straha od Njegove kazne. Allah mu je oprostio taj njegov postupak. (Buharija, 3291., Muslim, 2756.). Rekao je Ibn-Tejmijje: ''Hadis eksplicitno kaže da je ovaj čovjek želio izbjeći proživljenje, sa svojim postupkom. Najmanje što se može uzeti iz toga jeste njegova sumnja u proživljenje, što je nevjerstvo nakon što se iznese dokaz onome pri kome se naðe – tada se donosi sud o njegovom nevjerstvu. Ovaj čovjek nije poznavao sva svojstva (atribute) koja priliče Allahu, dželle šenuhu, niti detalje Njegovog svojstva ''El-Kadir'' (Onaj koji sve može). Mnogim vjernicima takvi detalji su nepoznati, tako da se za njih ne može kazati da su nevjernici.'' (Medžmuul-fetava: 11/309. – 411.). Rekao je Ibn-Hazm: ''Ovaj čovjek do svoje smrti nije saznao da je Allah kadar proživjeti njegovo spaljeno i razasuto tijelo, a Allah mu je oprostio, zbog njegovog priznanja, straha i neznanja.'' (El-Faslu fil ehvai vel-mileli ven-niheli: 3/252.). 7. Pripovjeda Abdullah ibn-Omer, radijallahu anhuma, da je bio u karavani sa svojim ocem Omerom, radijallahu anhu, i da ga je čuo kako se klete ocem. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih je dozvao i rekao: ''Allah vam zabranjuje da se zaklinjete očevima svojim! Ko se bude zaklinjao, neka se zakune Allahom, ili neka šuti.'' (Buharija, 5757., Muslim, 1646.). Iako je zaklinjanje nečim drugim pored Allaha širk, Omeru nije rečeno da je nevjernik, jer nije znao da je to zabranjeno. 8. Došao je čovjek kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ''Ono što hoće Allah i ti.'' ''Zar si me izjednačio sa Allahom?! Ne, samo ono što Allah hoće.'' (Ahmed, 1/214., Bejheki, 3/217., Taberani u ''El-Kebiru'', 12/244., Ibn Ebi Šejbe, 5/340.). Izjednačavanje nečije volje i htijenja sa Allahovim je nevjerstvo, na što jasno upućuju Poslanikove riječi Zar si me izjednačio sa Allahom, ali kako se radilo o neznanju govornika, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu nije rekoa da je nevjernik, nego ga je ispravio i podučio da će biti samo ono što Allah hoće, i da se samo Allahova volja sprovodi.

Odgovor onima koji tekfire Šejha Bin Baza!

Odgovor onima koji tekfire Šejha Bin Baza!

Prijevod: Eldar ef. Tutnić
islam-iman.com -



Prije svega treba znati je da bi se tekfir izrekao, taj koji ga izriče, treba da posjeduje najveće znanje koje jedan učenjak može imati, i nije dozvoljeno da se to na "sva vrata" govori niti da to laici govore, ali ono što mi vidimo danas je obsesija za izricanjem tekfira. Misli se na čisto tekfirenje Muslimana, a ne na čiste Kaffire i Tagute koji su tako nazvani u Kur'anu od Allaha swt.

I to je zato što je Muhammed (s.a.w.s) rekao da ako neko izriče tekfire prema onima koji to nisu, onaj koji izriče tekfir , postaje kaafir. To znači da on (taj što izriče tekfir), nemora da čini kufr da bi pao pod kufr, on postaje kaafir zbog svoje arogancije i ignorantnosti (prema propisima izricanja tekfira).Poslanik Muhammed s.a.vv.s nam je također najavio da će u kasnije vrijeme doći ljudi bez imalo znanja, a izdavat će zalutale (netačne) fetwe, tako da će skrenuti s pravog puta, a pritom će povući i druge sa sobom, a On s.a.w.s. nas je upozorio na njih.

Kada vidite nekog ko čak ni arapski jezik ne govori ( bez uvrede ali ko ne govori , ne bi trebao izdavati fetwe), niti uči Kur'an srcem, niti je proučavao različite mazhebe, niti je proučavao Usul-i-Fikj, niti Akidu, niti Tefsir itd. Njemu je dovoljno da citira one koje voli, trebaš znati njegov menhedž (metodologiju) i ono što slijedi. Tada kada sve to upoznamo vidjet ćemo da je on samo opsjednut, ova ga je opsesija potpuno zaslijepila i odvela ga da slijedi sve što njegovi "dragi" učenjaci kažu, bez obzira bilo ono tačno ili netačno. Također on se neće složiti sa svakim onim koji misli da je on zalutao bez obzira bili njegovi argumenti jaki ili ne.

Još ne razumijem kako neki ljudi mogu izdavati fetve bez imanja dovoljno svetog znanja, i bez poznavanja hadisa koji ih zbog njihovih fetvi može odvući u Džehennmsku vatru.

Kada su Ashabi (r.a), bili upitani o nekim jednostavnim pitanjima, oni su jednostavno odgovorili:
"Ne znamo", samo da izbjegnu upadanje u njihova zla, čak i ako su najbolji ljudi nakon Poslanika s.a.v.s. , a pogledajmo sada "svako" postaje El-X Šejh od Y!

Šejh Abdul Aziz ibn Abdullah bin Baz, je bio i ostao veliki učenjak, koji je pomagao Mudžahedinima na jako puno mjesta, u Afganistanu, u Bosni, u Čečeniji i drugim zemljama. Pomagao im je putem novca i putem svojih fetvi i dova, kao i slanjem svojih studenata u te predijele. Pogledajmo te što ovu veliku personu tekfire, da li su oni ispalili i jedan metak u ime Allaha da sačuvaju islam i svoj narod, ili su pomogli neku braću u odbrani muslimana svojim materijalnim sredstvima? Sve što oni mogu je da žive u luksuzu, time gubljeći svoje dragocjeno vrijeme ogovarajući ovu veliku osobu.

Čak i kad se ne bi slagao sa nekim od pogleda koje je imao Šejh bin Baz, još uvijek bi ga jako volio i poštovao, i tražio bi znanje iz njegovih knjiga. Čak se i Ibn Kajjim El-Dževzi nije slagao sa nekim stavovima svoga šejha Ibn Tejmijje, ali su se oni voljeli i poštovali do svojih posljednjih dana.

Ne smijemo vršiti razdvajanje među nama muslimanima, halal za nas, haram za vas. Radikalne pokrete niko ne voli. Ljudi treba da traže znanje, a ne da se muče sa time ko je mu'min a ko kaafir. Allah najbolje zna, prvo trebamo sebe izgraditi kao osobe, drugo sve dođe na svoje mjesto. Što se tiče onih sekti koje tekfire muslimane, treba samo ga pogledamo šta oni daju Islamu? Da li doprinose do njegovom širenju? Da li daju bolje Islamu ili samo šire fitnu svojim radom?

Izvor: islamicawakening.com
Prijevod: Eldar Tutnić

Obrada: islam-iman.com