Autor: Imâm Muhammed bin Sâlih bin ´Usejmîn
Izvor: Komentar na ”Fitnat-ut-Takfîr”, str. 24-25
Šejh el-Albânî upotrebljava ovu predaju od Ibn ´Abbâsa (radijallâhu ´anhumâ) [1] To isto čine i drugi učenjaci koji su prihvatili ovu predaju iako se njezin lanac prenosilaca sastoji od jednog i od drugog. Ipak su je prihvatili jer se podudara s mnogim tekstovima.
Vjerovjesnik (sallallahu 'alejhi we sellem) je rekao:
”Ogovarati muslimana je grijeh a boriti se protiv njega je nevjerstvo.” [2]
Ipak, borba protiv jednog muslimana ne izvodi čovjeka iz Islâma. On (te´âlâ) je rekao:
وَإِن طَائِفَتَانِ مِنَ الْمُؤْمِنِينَ اقْتَتَلُوا فَأَصْلِحُوا بَيْنَهُمَا فَإِن بَغَتْ إِحْدَاهُمَا عَلَى الْأُخْرَى فَقَاتِلُوا الَّتِي تَبْغِي حَتَّى تَفِيءَ إِلَى أَمْرِ اللَّهِ فَإِن فَاءتْ فَأَصْلِحُوا بَيْنَهُمَا بِالْعَدْلِ وَأَقْسِطُوا إِنَّ اللَّهَ يُحِبُّ الْمُقْسِطِينَ
"Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak učini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je učinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni, onda ih nepristrano izmirite i budite pravedni; Allah, zaista, pravedne voli."
نَّمَا الْمُؤْمِنُونَ إِخْوَةٌ فَأَصْلِحُوا بَيْنَ أَخَوَيْكُمْ وَاتَّقُوا اللَّهَ لَعَلَّكُمْ تُرْحَمُونَ
"Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha da bi vam se milost ukazala."
Ali kada ovo nije prijalo ljudima koji su stavljeni na iskušenje sa Tekfîrom, počeli su govoriti:
”Ova predaja nije prihvatljiva. Nije autentično da je ona od Ibn ´Abbâsa.”
Kako da nije autentična kad je prihvaćena od onih koji su veći, bolji i učeniji u hadisu od vas? Kako možete reći da je ne prihvatate?
Nama je dovoljno to da su je prihvatili veliki učenjaci poput Šejh-ul-Islâma Ibn Tejmijje, Ibn-ul-Kajjima i drugi, govorili shodno njoj i pripovijedali je. Predaja je znači autentična!
Ali hajde da se ipak poigramo sa pomišlju da stvarno nije autentično da je ona od Ibn ´Abbâsa. Mi ipak imamo druge tekstove koji dokazuju da se riječ 'nevjerstvo' (Kufr) može upotrijebiti a da to ne izvodi osobu iz vjere. Primjer tome je spomenuti ajet.
Jedan drugi (primjer) su Vjerovjesnikove (sallallahu alejhi we sellem) riječi:
”Dvije stvari među ljudima su nevjerstvo (Kufr): kleveta porijekla i loze te naricanje za umrlim.” [3]
Svakako da ove dvije stvari ne izvode čovjeka iz Islâma.
Ali nedostatak znanja i razumijevanja šerijatskih principa – baš onako kako je Šejh el-Albânî rekao na početku svoga govora – je razlog ovoj zabludi.
Međutim, treba se dodati još jedan faktor; zla namjera vodi ka zlobnom razumijevanju. Ako osoba namjerava nešto, njezino razumijevanje se mora namjestiti prema onome što je naumila, a zatim izopači tekstove shodno ovoj namjeri. Jedan od poznatih principa učenjaka je:
”Prvo traži dokaz pa onda vjeruj.”
Naime, neće se prvo vjerovati a zatim tražiti dokaz. Zbog ovoga osoba zaluta. Razlozi [ovoj tekfîrskoj zabludi] su znači tri:
1 – Nedostatak šerijatskog znanja
2 – Nedostatak razumijevanja šerijatskih principa
3 – Loše razumijevanje koje je sagrađeno na lošoj namjeri.
[1] Allâh (tebârek we te´âlâ) kaže::
”A oni što ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici."
Ibn ´Abbâs je rekao:
”To nije ono nevjerstvo (Kufr) na koje oni misle.”
”To nije ono nevjerstvo koje izvodi osobu iz vjere. To je malo nevjerstvo.”
”To je nevjerstvo, ali ne kao ne vjerovati u Allâha i Sudnji Dan.” (Vidi “Ad-Durr al-Manthûr” od Imâma as-Suyûtî (5/323-326))
[2] El-Buhârî (48) i Muslim (64)
[3] Muslim (67)